CHURCH-FOLK HERITAGE OF UGLJANE IN THE VICINITY OF TRILJ

Glavni cilj ovog rada bio je istražiti usmenu književnost u mjestu Ugljane i okolici. U ovom radu opisan je niz običaja vezanih uz crkveno-pučku baštinu, udvaranja i vjenčanja, svakodnevni život navedenog mjesta te su analizirane pjesme različitih tematika nastale na tom području. Povijesne predaje, pričanja iz života i pjesme govorili su kazivači različitih godišta te su sve njihove izjave potkrijepljene potvrdama i usporedbama iz navedene literature što upućuje na istinitost njihovih izjava. Budući da su se neki od tih običaja promijenili ili u potpunosti izgubili ne čudi što su neki od njih nepoznati nama te se čine iznimno zastarjelima i čudnima. Jednako tako i sama činjenica da se kroz cijeli rad protežu izjave kazivača koji upotrjebljuju riječi za koje prvi put čujemo. Sve te riječi i izjave kazivača bitni su da se uvidi da se običaji razlikuju od mjesta do mjesta te da ih je važno sačuvati i prenositi dalje jer bez njih nema ni usmene književnosti ni nas.The main objective of this final thesis is to explore oral literature in the village Ugljane. In this thesis is described a series of traditions regarding curch-folk heritage, courtship and weddings, everyday life of said village. Songs or varying motives which have originated in that area are analyzed as well. Historical traditions, life stories and songs were told by speakers of all ages and their stories were backed up by confirmations and comparisons with said literature, indicating the truthfulness of their stories. Given that some of these traditions have been changed or completely lost, it is no wonder that some, unfamiliar to us, seem completely antiquated and strange. Just as strange is the very fact that throughout the thesis speakers’ stories contain words we see for the first time. All those words and speakers’ stories are crucial for achieving an insight in how traditions vary from place to place, and how important it is to preserve and pass them down. Because without them, there wouldn’t be oral literature or even us