Comparative analysis of cultural tourism product of Split and Dubrovnik

Kulturni turizam jedan je od specifičnih oblika turizma koji su dobili zamah krajem dvadesetog stoljeća. Sama kultura je jedan od prvih i najjačih motiva putovanja, a u novije vrijeme sve više turista ima želju i potrebu za kulturnim uzdizanjem i upoznavanjem novih kultura. To je dovelo do nužnosti turističke valorizacije kulturnih resursa destinacija diljem svijeta. Kako bi se privuklo kulturne turiste destinacije se fokusiranju na svoje kulturno – povijesne, etnosocijalne, umjetničke, manifestacijske i ambijentalne resurse te na temelju njih oblikuju svoj kulturni turistički proizvod. Najveći potencijal razvoja takvog oblika turizma imaju zemlje koje se nalaze na područjima starih civilizacija antike i srednjeg vijeka zbog toga što se na tim lokacijama nalaze materijalna kulturna dobra koja privlače sve veći broj turista. Osim materijalnih, mogu se valorizirati i nematerijalna kulturna dobra poput folklornih običaja, književnog i umjetničkog nasljeđa različitih naroda diljem svijeta. Hrvatska, kao zemlja koja se nalazi na geografskom položaju koje je kroz povijest bilo sjecištem civilizacija i koje je naseljeno još od antičkih vremena, ima mnoštvo materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Dobri primjeri za Hrvatsku svakako su Split i Dubrovnik, dva stara grada prepuna povijesti i kulturnih atrakcija, koji se u velikoj mjeri oslanjaju na kulturni turizam u izgradnji svog turističkog proizvoda. U ovom radu analizirani su kulturni turistički proizvodi ta dva grada i usporedba tih proizvoda.Cultural tourism is one of the special interest tourism types which gained momentum in the late twentieth century. Culture has become one of the main and prevailing reasons for travel. In recent times, growing number of tourists favor cultural uplifting and exploring new cultures. Therefore, in destinations around the world, evaluation of cultural heritage with regards to tourism has become a necessity. In order to attract culture tourists, destinations are focusing on their cultural, historical, ethno-social, artistic, event and ambient resources in creating a cultural tourism product. Countries which lie within the area of ancient civilizations of antiquity and the Middle Ages have the most potential for development of cultural tourism because they have cultural assets which attract an increasing number of tourists. Intangible cultural assets, such as folklore and literary and artistic heritage of peoples around the world, as well as tangible assets, can be evaluated. Croatia, historically positioned at the intersection of civilizations and continually inhabited since antiquity, has an abundance of tangible and intangible cultural assets. Good examples are Split and Dubrovnik, old cities rich with history and cultural attractions, which rely heavily on cultural tourism in building their tourism product. In this thesis, cultural tourism products of the aforementioned cities are analyzed and compared