Degrowth and social policy

Pojam odrast podrazumijeva jedan od najbrže rastućih globalnih društvenih pokreta. Objedinjujući tehnološku i socijalnu perspektivu, odnosno znanstvenu i praktičnu dimenziju, odrast predstavlja pionirski pothvat u granicama transdisciplinarnosti u kojima osim kritike društvene sfere pruža i smjernice za izgradnju pravednijeg i solidarnijeg društva. S obzirom na ulazak u doba antropocena – nove geološke epohe uzrokovane ljudskim djelovanjem, Odrast pruža kritiku neodrživosti današnjeg sustava karakteriziranog stalnom potrebom za rastom u kojemu glavnu riječ nemaju stručnjaci, već ekonomisti. U takvom sustavu jedna od najpogođenijih dimenzija života, uz okoliš, jest socijalna država koju u današnjem vremenu opterećuju višestruki izazovi i posljedice koje generiraju. Od globalizacije, pojave novih socijalnih rizika, visokih financijskih opterećenja starih socijalnih programa, Europske unije pa sve do strahova i političke inertnosti te podržavanja protueuropskih struja. Odgovori na izazove ograničeni su Europskim politikama jedinstvenog tržišta te podređeni stabilnosti javnih financija zbog kojih posljedično nedostaje adekvatan odgovor. Promišljanjem izvan običajnih okvira rasta, javlja se prostor za razvoj novih strategija koje u domeni socijalne politike dobivaju oblik univerzalnog temeljnog dohotka, revolucije skrbi, socijalne (i) solidarne ekonomije te tranzicijskog pokreta. Takve nove strategije mogle bi biti rješenje za postojeće izazove zbog čega ih je potrebno detaljnije analizirati. Iako je ideja odrasta apsurdno ambiciozna, s obzirom na „troškove“ rasta, odrast predstavlja ne moguću opciju, već nužnost društva današnjice.Degrowth is one of the fastest growing global social movements. Besides the technological component of movement. Bringing together technological and social perspectives on current social problems, degrowth as a scientific and practical discipline is a pioneering venture within the limits of transdisciplinarity, in which, apart from a critique of the social sphere, it also provides some guidance for building a more just and solidarity society. Given the anthropocene - a new geological epoch caused by human activity, degrowth provides a critique of the unsustainability of today’s system characterized by a constant need for growth in which economists are taking decisions, not the experts. In that kind of system, one of the most affected dimensions of life, besides the environment, is a welfare state which today is burdened with the multiple challenges and consequences it generates. From globalization, emerge of new social risks, the high financial burdens of old social programs, the European Union, all the way to fears and political inertia and support for anti-European currents. The responses to the challenges are limited by European Single market policies and subordinated to the stability of public finances, which consequently lacks an appropriate response. Thinking outside of ordinary framework of growth, we are extending possibilities for the development of new strategies that, in the domain of social policy, take the form of a universal basic income, a care revolution, a social (and) solidarity economy and a transition movement. Such new strategies could solve the current challenges, which need to be analyzed in greater detail. Although the idea of degrowth is ambitious, given the “costs” of growth, growing up is not a possible option, but a necessity for today’s society