Vodikove veze u derivatima enaminona

Vodikova veza jedna je od najbitnijih neveznih interakcija te kao takva ima važnu funkciju u biološkim procesima bez kojih nam život na Zemlji nebi bio moguć. To je trocentrična četveroelektronska nevezna interakcija općeg oblika D-H···:A, pri čemu je D-H donor vodika (Lewisova baza), a :A je akceptor vodika (Lewisova kiselina). Generalno je okarakterizirana kao proton dijeljen preko dva elektronska para i većinom je elektrostatskog doprinosa s udjelom kovalentnog doprinosa. Donori i akceptori su uglavnom elementi p-bloka koji su elektronegativniji od vodika, uz poneke iznimke π-veza te metalnih vodikovih veza gdje vodik može tvoriti ionske, metalne ili intersticijske hidride. Zbog brojnih mogućih donora i akceptora postoji više nomenklatura i klasifikacija razvijenih isključivo za pojave mnogih oblika i struktura koje vodikove veze mogu tvoriti. Bez obzira na teorijske aspekte, vodikova veza se proučava uglavnom eksperimentalno zbog svoje praktičnosti u raznim kemijskim i biokemijskim procesima. Eksperimentalno polje i karakterizacija vodikove veze istraživana je raznim tehnikama kao što su infracrvena spektroskopija (IR,NIR), nuklearna magnetska rezonancija (NMR), spektroskopija UV, vibracijska spektroskopija te difrakcija rendgenskog zračenja. Enaminoni su skupina organskih spojeva koja se odlikuje raznim biološkim svojstvima poput toga da mogu biti antipileptici, antimikrobni agensi, antioksidansi, imaju citogenu aktivnost i mogu se ponašati antitumorski.1,2 Pored toga, svoju primjenu nalaze i kao reagensi za organsku i anorgansku sintezu.3,4 Kelatni kompleksi s ligandima enaminona također nalaze primjenu u supramolekulskoj kemiji. Ponašaju se kao elektrofili i nukleofili zbog njihovog konjugiranog sustava koji sadrži elektron deficijentne ugljike i elektronom bogate ugljike amino skupine. Imaju mogućnost postojanja u dvije tautomerne forme: ketoamin i enol-imin5, a za to im uvelike pomažu vodikove veze. Da bismo razumjeli o kakvim se svojstima radi, odnosno kakvu strukturu i funkciju imaju, provode se eksperimentalna mjerenja korištenjem spektroskopije NMR i UV, ali i teorijski kvantno-mehanički računi poput DFT i semiempirije (PM6) na derivatima enaminona benzoilacetona i acetilacetona u različitim otapalima (kloroform, DMSO)