Storytelling and multimedia learning based on the script hiragana

Pripovijedanje, odnosno pričanje priče (eng. storytelling), jedna je od najstarijih ljudskih vještina i oblika komunikacije. Prije izuma pisma, tehnikom pripovijedanja nisu se samo prenosile priče, već i znanja. I u današnje se vrijeme tehnika pripovijedanja naglašava kao korisna vještina, posebice u području obrazovanja, zato što potiče personaliziran pristup sadržaju koji tako uvelike može pospješiti usvajanje određenog gradiva. Isto tako multimedijsko okruženje može pozitivno utjecati na učenje i podučavanje zbog orijentiranosti na različita osjetila, čija kombinacija znatno poboljšava pamćenje sadržaja. Iz tog će razloga ovaj rad nastojati pokazati na primjeru japanskog pisma hiragane da povezivanje tih dviju tehnika, tehnike pripovijedanja i multimedijskog učenja, može značajno utjecati na učenje i motivaciju te poboljšati usvajanje naučenog.Storytelling is one of the oldest skills and forms of communication. Prior to the invention of writing, the technique of storytelling was used not only for telling stories, but also for conveying knowledge. Even today, storytelling is emphasised as a useful skill, especially in education, because it encourages a personalised approach to content, which greatly enhances the acquisition of certain learning material. Similarly, multimedia environment can positively influence learning and teaching due to its focus on different senses, which, when combined, greatly improve memorisation of content. Therefore, on the basis of the Japanese script hiragana, this paper will try to show that combining these two methods, storytelling and multimedia learning, can significantly influence learning and motivation as well as improve retention of learnt material