Komplementarni fizioterapijski pristupi kod osoba s Parkinsonovom bolesti

Parkinsonova bolest je kronični progresivni neurodegenerativni poremećaj središnjeg živčanog sustava, a rezultat je propadanja dopaminergičkih i nedopaminergičkih neurona u supstanciji nigri. Druga je po učestalosti, odmah nakon Alzhaimerove bolesti kao prevladavajući neurodegenerativni poremećaj s prosječnom dobi nastanka u 60. godini života. Iako je bolest prisutna u oba spola, muškarci imaju 1.5 puta viši rizik od obolijevanja nego žene. Etiologija bolesti još uvijek nije poznata, ali se pretpostavlja da je Parkinsonova bolest rezultat utjecaja različitih kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika. Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju kliničke slike. Glavni, motorički znakovi bolesti su tremor u mirovanju, rigor, bradikinezija i posturalna nestabilnost koji uzrokuju poteškoće za osobu koja se sa njima susreće u svakodnevnim aktivnostima. Napredovanje intenziteta simptoma i same bolesti različito je kod svake osobe. Bolesnici hodaju sitnim koracima, nagnuti prema naprijed, bez spontanih kretnji ruku tijekom hoda, osiromašene mimike lica, teško započinju određenu kretnju, pojavljuju se neželjena ubrzanja u govoru i kretanju što dovodi do čestih padova. Iznimno je važno na vrijeme otkriti bolest, kako bi se što prije započelo liječenje i učinkovitije smanjili simptomi bolesti. Fizioterapijska intervencija, koja započinje kvalitetnom procjenom, mora sadržavati sve komponente koje će kroz intervenciju donijeti boljitak za pacijenta. Nakon procjene izrađuje se plan fizioterapijske intervencije koja treba biti individualno prilagođena svakom pacijentu. Vježbe disanja, vježbe koordinacije i balansa, vježbe izdržljivosti i vježbe povećanja mobilnosti, te medicinska masaža neke su od oblika fizioterapijske intervencije u liječenju Parkinsonove bolesti. Osim standardnog terapijskog tretmana pacijenti oboljeli od Parkinsonove bolesti služe se i komplementarnim metodama liječenja od kojih veliku važnost imaju akupunktura, Bowen tehnika, Shiatsu masaža, Tai Chi, joga, muzikoterapija, terapija plesom i osteopatija. Iako velik broj takvih postupaka bilježi dugačku povijest korištenja, znanost do danas nije uspjela odgonetnuti mehanizme djelovanja i sa sigurnošću potvrditi njihovu učinkovitost