Radiološke metode prikaza tumora jetre

Jetra ili na latinskom hepar, najveći je organ u trbušnoj šupljini i drugi po veličini u ljudskom tijelu. Težina iznosi 1200-1500 g, što ju čini najvećom žlijezdom u čovjekovu tijelu. Nalazi se u gornjem desnom dijelu trbušne šupljine, neposredno ispod ošita, u dijelu trbuha koji se naziva hipohondrij. Jetra izvodi niz funkcija koje pomažu u metabolizmu, imunitetu, probavi, detoksikaciji, pohrani vitamina i željeza. Čini oko 2% tjelesne mase kod odrasle osobe. Povezana je gotovo sa svakim sustavom u tijelu, stoga je sklona raznim patologijama. Jedna od bolesti koja može zahvatiti jetru su tumori. Oni najčešće zahvaćaju odrasle osobe u dobi iznad 55 godina, a rizični faktori su nezdrava prehrana, pušenje, ciroza jetre, te pozitivna obiteljska anamneza. Tumore jetre možemo podijeliti na primarne, koji nastaju iz jetrenih stanica, te sekundarne, odnosno metastaze koje se šire iz nekog drugog organa. Od primarnih tumora, najčešći je hepatocelularni karcinom, koji može biti benigni i maligni. Najčešći oblik tumora jetre jesu zapravo metastaze iz drugih organa zahvaćenih tumorom. Benigni tumori, javljaju se često i bez kliničkih znakova, a otkriju se uglavnom ultrazvučnim pregledom. Iako većina benignih tumora ne uzrokuje simptome, neki mogu uzrokovati nelagodu u gornjem desnom dijelu trbuha, hepatomegaliju ili intraperitonealno krvarenje. Najpreciznije i najosjetljivije dijagnostičke pretrage za otkrivanje eventualnih tvorbi na jetri su MRI (magnetska rezonanca) i CT (kompjutorizirana tomografija). Osim navedenih metoda, za detekciju tvorbi koristi se ultrazvuk, PET-CT, biopsija, te angiografija. Ponekad i laboratorijski nalazi mogu ukazati na problem koji zahtjeva daljnju obradu. Liječenje tumora jetre prvenstveno je operativnim zahvatom, međutim ako je proširenost bolesti prevelika, operacija nije moguća, te se liječenje svodi na kemoterapiju i zračenje