Dijagnostički i terapijski postupci kod djeteta s astmom

Astma je najčešća kronična bolest u djece koja je obilježena dugotrajnom upalom dišnih puteva promjenjivog intenziteta praćena spontanom ili lijekovima reverzibilnom akutnom bronhoopstrukcijom. Astma u djece najčešće počinje u ranoj dobi i ima varijabilan tijek i različitu kliničku pojavnost. Astma se dijeli prema fenotipu i prema endotipu. Fenotip se definira kao uočljive osobine organizma koje nastaju interreakcijama genotipa i okoliša, a endotip je izraz koji se primjenjuje za podtip stanja koji je definiran raznim funkcionalnim ili patofiziološkim mehanizmom i može biti korisniji za usmjeravanje terapije. Prema težini kliničkih znakova prije tretmana, astmu dijelimo na povremenu, blagu trajnu, srednje tešku trajnu i tešku trajnu. Smatra se kako je astma heterogena bolest koja je uvjetovana kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika. Oko 334 milijuna ljudi u svijetu boluje od astme, a i taj je broj možda podcijenjen. To je najčešća kronična bolest u djece. Astma je među prvih 20 kroničnih stanja koja se povezuju sa nekim nedostkom kod djece, a sredinom djetinjstva (5-14 godina) je među prvih deset. Astma dječje dobi se može definirati kao ponavljane epizode opstrukcije donjih dišnih putova s intermitentnim simptomima bronhalne hiperreaktibilnosti (BHR) na različite okidajuće čimbenike. Na astmu treba posumnjati u bolesnika s ponavljajućim respiratornim simptomima, osobito kašljem, šištanjem, stezanjem u prsima i dispnejom. Poseban dijagnostički, a često i terapijski izazov jest astma u dojenčadi i male djece do dvije godine. Dijagnoza astme se postavlja na temelju brojnih testova koji sami po sebi nisu dovoljno osjetljivi niti specifični, a provedene dijagnostičke postupke je potrebno interpretirati u odnosu na kliničku sliku i fizikalni nalaz na plućima. Glavni cilj liječenja astme u djece jest postizanje kontrole bolesti uz što je moguće manje lijekova, u najnižoj djelotvornoj dozi. U svrhu liječenja astme koristi se nekoliko terapijskih pristupa, općih i farmakoloških. U liječenju astme kod djece iznimno je važna edukacija i roditelja i djece (ovisno o dobi i kognitivnim sposobnostima). Osim što je važna uloga medicinske sestre u edukaciji djece i roditelja, važna je i njena uloga u dijegnostičkim i terapijskim postupcima kod djece oboljele od astme