Označavanje meda i mednih mješavina, te ograničenja i opasnosti od dodavanja određenih sastojaka

Pravilno označavanje prehrambenih proizvoda, uz oglašavanje i informiranje, zadatak je i dužnost svakog subjekta u poslovanju s hranom. Zakonom o informiranju potrošača o hrani (NN 56/13, NN 14/14) osigurana je provedba Uredbe (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani, a koja apostrofira nužnost označavanja sve zapakirane hrane koja se stavlja na tržište Republike Hrvatske, sukladno podzakonskim aktima, te je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Navedenom regulativom osigurano je da potrošač ne smije biti obmanut, osobito u pogledu sastava, količine, trajnosti, podrijetla, karakteristika hrane, prirode, identiteta i obilježja hrane. Informacije o hrani moraju biti točne, na uočljivom mjestu, razumljive te neizbrisive. Pravilnikom o medu jasno su navedeni standardi kvalitete kojima u proizvodnji i pri stavljanju na tržište mora udovoljavati med, a odnose se na nazive, definicije i opće zahtjeve, senzorska svojstva, sastav, te dodatne zahtjeve označavanja. Osim te odredbe koja se odnosi za sve zemlje članice Europske unije, Hrvatska ima i nacionalni Pravilnik o uniflornom medu. Međutim, za medne mješavine ti kriteriji ne vrijede (osim kako med kao sirovina treba zadovoljavati kriterije kvalitete), te u tim slučajevima često nastaju problemi oko označavanja, ali i kvalitete takvih finalnih proizvoda. Istraživački dio ovog završnog rada istražuje i ukazuje na najčešće nepravilnosti koje se događaju tijekom označavanja ali i tijekom izrade meda i mješavina na bazi meda, s kritičkim osvrtom na tvari koje su ograničene ili zabranjene u dodacima prehrani. Vodeći se propisima EU, te nacionalnim „Pravilnikom o tvarima koje se mogu dodavati hrani, koristiti u proizvodnji hrane te tvari čije je korištenje u hrani ograničeno ili zabranjeno“, u radu je prikazan niz pozitivnih, ali i negativnih primjera iz tržišne prakse, uz jasne smjernice za pravilno označavanje