Institutional treatment and young offenders

U društvu se oduvijek posebna briga i zaštita davala određenim skupinama populacije, a ponajviše djeci i mladima. Kad se radi o djeci i mladima s problemima u ponašanju, društvo pronalazi najbolje načine intervencije unutar institucionalnog i izvaninstitucionalnog tretmana. Posljednjih godina naglasak je na deinstitucionalizaciji, međutim, pojedina ponašanja, poput maloljetničkog počinjenja kaznenih djela, i dalje zahtijevaju institucionalni tretman jer društvo nije uspjelo osigurati druge, bolje i prihvatljivije načine postupanja (kao na primjer razviti specijalizirano udomiteljstvo za djecu i mlade s problemima u ponašanju). Institucionalnim tretmanom maloljetnih počinitelja kaznenih djela nastoji se promijeniti neprihvatljive obrasce ponašanja, utjecati na usvajanje odgovornosti i razumijevanje posljedica činjenja kaznenih djela te spriječiti recidivizam. Prije provedbe mjere, za vrijeme provedbe te nakon izlaska iz ustanove, maloljetni počinitelji kaznenih djela suočavaju se sa stigmatizacijom, teškoćama u prilagodbi usvojenog novog ponašanja, rizičnim čimbenicima u okolini te rizikom od recidivizma.In society, there has always been a need for care and protection of certain groups of people, especially the young. When it comes to behavioral problems, society finds a way to intervene, and the most important ways are institutional and non-institutional treatment. In recent years, there has been an emphasis on deinstitutionalization, however, certain behaviors, such as juvenile offenses still require institutional treatment because the society has failed to provide other better and more acceptable measures (such as developing specialized foster care for children and young with behavioral problems). The aim of institutional treatment of juvenile offenders is to change socially unacceptable behavior, act upon learning responsibility and understanding the effects of committing crimes, and prevent recidivism. Prior to implementation of institutional measures, during implementation and upon leaving the institution, juvenile offenders are faced with stigmatization, difficulties adjusting to new behavior, despite the risk factors in their environment and the risk of recidivism