Standard human chorionic gonadotropin versus double trigger for final oocyte maturation in improving clinical outcome of IVF

CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj našeg istraživanja je usporediti stimulaciju završne maturacije jajnih stanica na krajnji ishod postupka medicinski potpomognute oplodnje (MPO) protokola u kojem se za stimulaciju ovulacije koristi kombinacija humanog korionskog gonadotropina i agonista gonadotropin-otpuštajućeg hormona (hCG+GnRH agonist) s protokolom u kojem se koristi samo humani korionski gonadotropin (hCG). ISPITANICI I METODE: Ovo retrospektivno istraživanje provedeno je na Zavodu za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju, Klinike za ženske bolesti i porode KBC Split u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2019. godine. Podaci su prikupljeni iz medicinske dokumentacije žena koje se liječe od neplodnosti i koje su ispunjavale kriterije za ulazak u istraživanje. Obradom je obuhvaćeno 188 ispitanica: 94 ispitanice u kojih se za stimulaciju ovulacije koristila kombinacija hCG+GnRH agonista te 94 ispitanice kod kojih se za stimulaciju ovulacije koristio hCG. Također ispitanice su podijeljene po dobnim skupinama. Prva skupina su ispitanice do 35 godina, druga skupina obuhvaća ispitanice od 35 do 40 godina i treća skupina ispitanice iznad 40 godina. U studiji su ispitanicama obje skupine analizirane vrijednosti beta humanog korionskog gonadotropina (βhCG) kao pokazatelj uspješne implantacije, broj jajnih stanica u metafazi dva staničnog ciklusa (M2 faza) te broj zametaka u šestostaničnoj i osmostaničnoj fazi te blastociste. REZULTATI: Razdioba ispitanica prema implantaciji u odnosu na primjenjenu indukciju ovulacije (hCG+GnRH agonista u usporedbi s hCG) nije se statistički značajno razlikovala na razini značajnosti od 95% već na razini značajnosti od 93% (P=0,067). Medijan broja jajnih stanica u M2 fazi je za 2,5 veći kod ispitanica kod kojih se za indukciju ovulacije koristila kombinacija hormona nego u ispitanica kod kojih se za indukciju ovulacije koristio hCG (P=0,022), dok je medijan broja zametaka za 2 veći u ispitanica kod kojih se za indukciju ovulacije koristila kombinacija hormona (P40 godina u odnosu na skupinu ispitanica 40 godina u odnosu na skupinu ispitanica <35 godina (P=0,006). ZAKLJUČCI: Nema statistički značajne povezanosti između uspješnijeg ishoda implantacije gdje se za indukcije ovulacije koristila kombinacija hormona GnRH agonista i hCG-a u usporedbi s protokolima gdje se za indukciju ovulacije koristio hCG. Međutim, broj nastalih jajnih stanica u M2 fazi staničnog ciklusa i broj nastalih zametaka je veći kod ispitanica kod kojih se za indukciju ovulacije koristila kombinacija hormona.Također, uspješnost implantacije raste s većim brojem nastalih jajnih stanica u M2 fazi staničnog ciklusa i brojem zametaka. Konačno, postoji statistički značajna povezanost dobnih skupina ispitanica i uspješnog ishoda implantacije kao i nastanka većeg broja prikladnih gameta u korist mlađih ispitanica.OBJECTIVES: The aim of our study was to compare final maturation induction to the outcome of in vitro fertilization (IVF) process using different drugs. Ovulation was induced with combination of human chorionic gonadotropin and gonadotropin releasing agonist (hCG + GnRH agonist) in one group and human chorionic gonadotropin in another (hCG). MATERIALS AND METHODS: This retrospective study was conducted in Reproductive Health Centre, University Hospital of Split, from January 1st 2017 to January 1st 2019. The data were collected from the medical records of patients undergoing treatments for infertility and met the criteria for entering the research. The study included totally 188 patients: 94 to ovulation induction with combination of hCG+GnRH agonist and 94 to ovulation induction with hCG. Patients were divided in groups by age. First group were women aged 35 and younger, the second group included age 35 to 40 and the third group were patients over 40 years. In the study, both groups analyzed the values of beta human chorionic gonadotropin (βhCG) as an indicator of successful implantation, the number of metaphase II (MII) oocytes and the number of embryos. RESULTS: The distribution of implantation did not differ statistically significantly at 95% but at 93% significance level (P=0.067) between the two groups (hCG+GnRH agonist compared to hCG). The median of MII oocytes was for 2.5 higher in those using hormone combination for ovulation induction than in those using hCG (P=0.022) for ovulation induction, while median of embryos was for 2 higher in patients using hormone combinations (P<0.001). Median of MII oocytes in positive implantation was for 6 higher than in negative (P<0.001). The median of embryos in positive implantation was for 2 higher than in the negative (P