Cultural tourism in Dubrovnik

U radu se definira razvijenost kulturnog turizma u Dubrovniku. Rad se sastoji od šest poglavlja. Prvo poglavlje je uvod, u njemu se kratko opisuje tema rada, ciljevi i sadržaj. Naslov drugog poglavlja je Kulturni turizam, u kojem se pojašnjava sam pojam kulture, kulturnog turizma, njegovih karakteristika, principa i ciljeva. Također, u nastavku rada analizira se utjecaj Međunarodnih organizacija u turizmu. Kroz treće poglavlje opisuje se kulturni turizam u Hrvatskoj i njegovi preduvjeti za razvoj kulturnog turizma i kulturni 72 turizam u Dubrovniku. U četvrtom poglavlju, prikazane su promjene posjetitelja u 21. stoljeću i analizira se profil kulturnog turista. Peto poglavlje prikazuje grad Dubrovnik, opisuje njegovu materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu, strateške razvoje kulturnog turizma i utjecaj Odnosa s javnošću vezanih za nematerijalnu kulturnu baštinu. Nadalje, stavljaju se u kontekst dva grada, Dubrovnik i Strasbourg, prikazujući način na koji jedan grad ostvaruje ljetni turizam a drugi grad zimski turizam. U šestom ujedno i završnom poglavlju prikazan je istraživački dio koji odgovara na pitanje „Zanima li goste koji posjete Dubrovnik u ljetnim mjesecima kulturna baština, te hoće li se ti isti gosti vratiti i zimi?“.In this paper the development of Culture tourism in Dubrovnik is defined. This paper consists of six parts. Frst part is introduction in which are shortly described subject matter, goals and content. The hedline of second part is Culture tourism, in which the terms of culture, culutre tourism, thir caracteristics, principles and goals are explained. Also in continuation impact that international organizations have on tourism is being analyzed. Throught the third part culture tourism in Croatia and its predeveloping conditions for tourism in Dubrovnik are analyzed. In next chapter, fourt, are shown changes of visitors in 21st 73 century and is analyzed profile of culutral tourist. Fifth chapter shows city of Dubrovnik, it describes its material and non-material cultural heritage, strategic development of cultural tourism and the imapct of Public relations to non-material cultural heritage.. Furthermore, two cities are being compered, Dubrovnik and Strasbourg, showing ways i which one city accomplishes summer tourism and other city winter tourism. In sixt, also the last chapter, research part is shown which answers the question: „ Are guests who visit Dubrovnik in summer interested in cultural heritage and if the same guests wpuld come back during winter