Rad na predstavi Mater mu jebem, ko´je prvi počeo

Želja da se postavljaju pitanja, da se potiče idealizam, da se njeguju ideali, sve je to dio našeg posla i štoviše dio našeg poziva. Smatram se sretnim što sam našao u kazališnom mediju strast i smisao koja se kroz školovanje pretvorila u zanat i zvanje. Što se događa kada “velikom brzinom stojimo u mjestu“? Kada se prestanemo boriti za bolji svijet i kontrolu nad svojim životima pustimo iz ruku? To su pitanja koje je autor teksta osjetio kao problem današnjice, iznosi nam izrazito autorsku kritiku društva kroz niz dramskih situacija objedinjenih u dramski tekst “Mater mu jebem tko je prvi počeo“Predstava je napravljena kao dubok krik za osvještavanje čovjeka, za suočavanje sa samim sobom. Predstava radi na jačanju nas samih kroz suočavanje s vlastitim manama – grijesima; sedam je scena kao i sedam smrtnih grijeha, a smrtne grijehe čine jedino smrtnici. Predstava pokazuje iskrivljeno doživljavanje svijeta u kojem živimo ali istovremeno ostavlja mjesta za nadu, za mogućnost spasa, za popravak naizgled nepopravljivih situacija. Za razliku od mnogih suvremenih drama, “Mater mu jebem tko je prvi počeo“ ne izbjegava arhetipove, već ih uvodi kao polaznu točku kolektivnog prepoznavanja likova i situacija