Add to ORKGSimbolizacija i jezik ustraju u susretu s onime nerazaberivim. Ono je blisko povezano sa sferom Realnog od koje čovjeku pristižu izvori nesigurnosti, a kao krajnji dokidač dovoljne pozicije opstaje nagon smrti. Zbog njega neprestano nastaju praznine, one traže ispunjenje, stvaranje pozitivnog mjesta odakle će se izaći ususret negativitetu. Mnoge su značajke identiteta, bilo svjesno bilo nesvjesno, zadržane – ponašaju se kao nakupina i raspoređuju se ovisno o svome naboju. Na nekome se dijelu toga sklopa može javiti krizna točka i proširiti svoj utjecaj na cjelinu dovodeći u pitanje njeno postojanje. Biološka smrt pripada prirodnome procesu, ali smrt neprestano prijeti kao oblik poništavanja, tjera i pojedinca i društvo u granične situacije ...