NEVERBALNA KOMUNIKACIJA I NASTAVA FIZIČKOG VASPITANJA U SOCIJALNOM KONTEKSTU

As a specific communication context, teaching process is significantly determined by the character and quality of communication which takes place during teaching. The link between the specifics of teaching certain subjects and of the communication that occurs during the teaching process is complex and reciprocal. Thus, physical education classes due to their peculiarity ask for quality nonverbal communication in order to strengthen, supplement and often compensate for the lack of verbal communication. Given the importance nonverbal communication has during physical education classes, this paper aims to establish the theoretical grounds of this problem and to further investigate it empirically. The empirical research is focused on the study of representation and the role of nonverbal communication in physical education classes and the way it is achieved. The sample is intentional and consists of 110 high school students from the city of Nis. Sample validity was ensured by choosing students who are successful athletes in individual and team sports. The research results show a highly developed awareness of the role and importance of nonverbal communication, its representation, and common ways how it is achieved in real life practice (body language, paralanguage and personal space). However, the results indicate that there is a need to improve the existing teaching practices in this area in terms of pedagogical, didactic and methodological support for the development of nonverbal communication competences of all the participants in the teaching process. Kao specifičan komunikacioni kontekst, nastavni proces značajno je determinisan karakterom i kvalitetom komunikacije koja se u njemu ostvaruje. Veza između specifičnosti nastave pojedinih nastavnih predmeta i komunikacionih procesa koji se u njoj ostavaruju složena je i recipročna. Tako nastava fizičkog vaspitanja svojom osobenošću nameće potrebu za kvalitetnom neverbalnom komunikacijom kako bi se njome osnažila, dopunila i često nadomestila verbalna komunikacija. S obzirom na značaj koji neverbalna komunikacija ima u nastavi fizičkog vaspitanja, rad ima za cilj da izvrši teorijsko utemeljivanje ovog problema i da ga empirijskim putem istraži. Empirijsko istraživanje usmereno je na istraživanje zastupljenosti i uloge neverbalne komunikacije u nastavi fizičkog vaspitanja i kanala kojima se ona ostvaruje. Uzorak je nameran i čini ga 110 učenika srednjih škola sa teritorije grada Niša, a njegova reprezentativnost obezbeđena je izborom učenika koji su uspešni sportisti u individualnim i grupnim sportovima. Rezultati sprovedenog istraživanja pokazuju visoko razvijenu svest o ulozi i značaju neverbalne komunikacije, njenoj zastupljenosti i najčešćim kanalima kojima se u praksi ostvaruje (govor tela, parajezik i lični prostor). Međutim, rezultati ukazuju i na potrebu unapređivanja postojeće nastavne prakse u ovom području u smislu pružanja pedagoško-didaktičko-metodičke podrške u razvoju kompetencija neverbalne komunikacije svih aktera nastavnog procesa