Cilj završnog rada je dobiti raspodjelu cirkulacije na krilu, intenzitet izvora i dipola na tijelu te uz pomoć njih dobiti koeficijent ukupne normalne sile kombinacije tijelo-noseća površina. Razvijena metoda oslanja se na dvije različite metode: Weissinger metodu noseće linije za krilo i metoda izvora i dipola za tijelo. Strujanje fluida oko simetričnog krila modelira se potkovičastim vrtlozima, dok strujanje oko tijela modelira se linijskim izvorima i dipolima. Zbrajanjem sa potencijalnim strujanjem iz beskonačnosti i postavljanjem rubnih uvjeta nepropusnosti površine dobivamo matematički model nazvan dipol-izvor-vrtlog (DIV). Kombinaciju dobivamo postavljajući matematički model tako da uzimamo utjecaj vrtloga na kontrolne točke krila i t...