The right of prisoners to accomodation appropriate to human dignity and health standards

Pravo zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu jedna je od temeljnih odredaba ZIKZ-a gledano iz perspektive zaštite prava zatvorenika. Možemo ga smjestiti u kontekst prava čovjeka na dostojanstvo, odnosno prava na tjelesni, duševni i psihički integritet. Važno je također i za ispunjavanje svrhe kažnjavanja, odnosno učinkovitog provođenja rehabilitacije i resocijalizacije zatvorenika. Zaštitu navedenog prava zatvorenici ostvaruju kako kroz pravne izvore UN-a, propise Vijeća Europe tako i domaće pravne izvore ponajprije ZIKZ i Pravilnik o standardima smještaja i prehrane zatvorenika. Analizirajući ovo pravo naišla sam na brojne povrede koje su završavale osuđujućim presudama od strane ESLJP, zbog kršenja čl. 3. EKLJP, u slučajevima u kojima su zatvorenici bili podvrgnuti ponižavajućem ili nečovječnom postupanju, ali i osuđujućim odlukama od strane USRH. Osim nedostatka osobnog prostora u kombinaciji sa lošim sanitarnim i higijenskim uvjetima nailazimo i na problem smještaja osoba koji nije primjeren njihovim zdravstvenim potrebama jer npr. zatvorenik - tetraplegičar koji je je stopostotni invalid smješten je u sobu na drugi kat u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu gdje nema dizala pa mu je onemogućen izlazak u dvorište. Također, najčešće uslijed prekapacitiranosti ne provodi se ni propisano razvrstavanje zatvorenika, pa se često zajedno smještaju pušači i nepušači. Na vidjelo je izašao jedan od glavnih problema hrvatskog zatvorskog sustava, a to je prenapučenost. Činjenica je da je broj zatvorenika u opadanju pa je od 2014. godine popunjenost zatvorskog kapaciteta ispod 100%, te trenutno iznosi oko 80% što će zasigurno utjecati i na bolje uvjete smještaja i poboljšanje kvalitete života. Unatoč smanjenju popunjenosti zatvorskog kapaciteta posljednjih godina, problem prenapučenosti, koji je česti uzrok povrede čl. 3 EKLJP, još uvijek je goruća tema u nekim zatvorima i kaznionicama poput onih u Karlovcu, Osijeku ili pak Dubrovniku. Dakle, kao zaključak nameće se pitanje kako poboljšati zaštitu prava zatvorenika, odnosno riješiti problem prenapučenosti zatvorskog sustava. U uvjetima prekapacitiranosti posebna se pažnja mora posvetiti veličini prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, osiguranju dostatne, na odgovarajući način pripremljene i ponuđene hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika te prilikama za slobodno kretanje i tjelovježbu. Kako bi se spriječile neke od negativnih posljedica prenapučenosti zatvora, zatvorenicima se mora omogućiti lakši kontakt s članovima obitelji. Nadalje, u odnosu na istražne zatvorenike osim pritvora, korištenje alternativnih, blažih mjera osiguranja okrivljenikove nazočnosti u kaznenom postupku. Slično, u odnosu na zatvorenike primjena kaznenih sankcija ili prisilnih mjera blažih od kazne zatvora ili mjera oduzimanja osobne slobode, ali i mjera uvjetnog otpusta bolesnih ili ozlijeđenih osoba lišenih slobode. Europski odbor za sprečavanje mučenja-CPT u svojim smjernicama daje približno jednake preporuke te pozdravlja dosadašnja nastojanja poboljšanja zatvorskih uvjeta smještaja i smanjenje prenapučenosti čime svjedočimo pozitivnim koracima ka humanizaciji i osuvremenjivanju zatvorskog sustava u Republici Hrvatskoj