Service-Oriented Programming Model

Razvoj raspodijeljenih sustava i globalne mreže Internet omogućio je pojavu novih primjena računalnih sustava poput računalnog spleta, sveprisutnog računarstva i sustava poslovnog objedinjavanja. Konvencionalne metodologije razvoja kao što su objektno-orijentirano i komponentno računarstvo nisu prikladne za primjenu u nepostojanoj i globalno raspršenoj okolini Interneta. Osnovni razvojni model u sustavima zasnovanim na uslugama stoga je kompozicija usluga koja kombiniranjem i povezivanjem pojedinačnih usluga stvara nove složene usluge ili primjenske sustave. Postojeći sustavi za kompoziciju usluga zasnovani su na centraliziranoj upravljačkoj arhitekturi koja narušava pouzdanost raspodijeljenog sustava i onemogućuje njegov razmjerni rast. U doktorskoj disertaciji predložen je i opisan novi programski model zasnovan na uslugama namijenjen razvoju potpuno raspodijeljenih sustava. Osnovna načela programskog modela zasnovanog na uslugama su virtualizacija računalnih sredstava putem usluga, dvoslojno upravljanje postavljanjem usluga na računalnu infrastrukturu, troredna logička arhitektura, raspodijeljeno nadgledanje i upravljanje sustavom te višeslojni postupak postavljanja primjenskih sustava. Izvorni doprinos predloženog modela je troredna logička podjela arhitekture sustava u skup primjenskih usluga koje ostvaruju obradbenu logiku, skup komunikacijskih i sinkronizacijskih usluga koje omogućuju povezivanje dijelova raspodijeljenog sustava i skup raspodijeljenih programa koji povezuju primjenske usluge u logičku cjelinu primjenom komunikacijskih i sinkronizacijskih usluga. U disertaciji je opisana i razvojna okolina PIE koja omogućuje ostvarenje raspodijeljenih sustava primjenom programskog modela zasnovanog na uslugama. Nadalje, svojstva ostvarenog programskog modela zasnovanog na uslugama ispitana su mjerenjem svojstava različitih parametara primjenskih sustava. Provedena mjerenja pokazuju da je raspodijeljeni model nadgledanja i upravljanja složenim raspodijeljenim sustavima znatno učinkovitiji od centraliziranih modela.Advances in distributed systems and Internet technologies have prompted the emergence of new applications of computer systems including computer grids, ubiquitous computing, and business integration systems. Conventional development methods like object-oriented and component development cannot be applied in volatile and globally dispersed Internet environment. Thus, the main development model in service-oriented systems is service composition. Service composition process is based on combining and connecting a set of services in order to create new composite services and applications. The existing service composition systems are based on centralized control architecture that reduces the reliability and scalability of the distributed system. The doctoral thesis proposes and describes the service-oriented programming model, which is a new development model designed to enable development of fully distributed computer systems. The basic principles of the serviceoriented programming model are virtualization of computer resources as Web Services, twolayered management of service deployment, three-tiered logical architecture, distributed control and management of system execution, and multi-layered application deployment process. The original contribution of the proposed programming model is the three-tiered logical architecture consisting of a set of application services that implement processing logic, a set of communication and synchronization services that interconnect the distributed system components, and a set of distributed programs that integrate application services by leveraging the communication and synchronization services. The thesis also describes the PIE development environment, which enables the implementation of service-oriented programming model. A set of measurements has been performed in order to test the performance of the implemented service-oriented programming model by varying various application parameters. Obtained measurement results indicate that the distributed model of control and management in complex distributed systems is significantly more efficient than the centralized models