Impact of Giardia duodenalis infection on haematological and biochemical parameters in dogs

U kliničkoj praksi sa domaćim mesožderima, poglavito psima, veterinari su često suočeni sa zdravstvenim problemima kao što su kronični, intermitentni, odnosno povratni probavni poremećaji. Najčešći uzroci koji dovode do manifestacije probavnih simptoma u pasa su invazije parazitima, infekcije bakterijama ili virusima, idiopatska upala (upalna bolest crijeva), intoksikacije i pogreške pri hranjenju. U ovo istraživanje su bila uključena 82 psa koji su zaprimljeni u Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zbog probavnih simptoma kao i psi koji su klinički obrađivani u svrhu sistematskih pregleda, a nisu imali probavne simptome. Istraživanjem su obuhvaćeni psi neovisno o spolu i pasmini, stariji od godinu dana te samo psi koji su redovito cijepljeni protiv parvovirusne infekcije pasa i koronavirusne infekcije pasa. Uzorci stolice pasa pretraženi su na postojanje parazita metodom flotacije te neposrednom imunoflourescencijom, a tipizacija svih giardija provedena je izdvajanjem ukupne DNK, umnažanjem specifičnog odsječka DNK i određivanjem nukleotidnog slijeda pročišćenog proizvoda za svaki pojedini izolat. Svim psima uzeta je krv iz venae cephalicae antebrachii za hematološke pretrage i biokemijske pretrage. Opažene razlike vrijednosti hematoloških i većine biokemijskih pokazatelja u pasa invadiranih i neinvadiranih s G. duodenalis u ovom istraživanju nisu statistički značajne. Ovim istraživanjem utvrđene su statistički značajne razlike u koncentraciji ureje te aktivnosti ALT, lipaze i CPK između pasa u kojih je izolirana G. duodenalis i pasa u kojih nije izolirana G. duodenalis. Vrijednosti hematoloških pokazatelja i većine biokemijskih pokazatelja u pasa invadiranih genskim C i D skupinama nisu statistički značajne. Ovim istraživanjem utvrđena je statistički značajno viša aktivnost amilaze u pasa invadiranih giardijama genske skupine C te statistički značajno viša aktivnost CPK u pasa invadiranih s giardijama genske skupine D. Rezultati našeg istraživanja demantiraju neka uvriježena mišljenja u svakodnevnoj kliničkoj praksi u Hrvatskoj kao što je obvezno prisutstvo eozinofilije u parazitarnih invazija pa izostanak eozinofilije ne smije biti argument za isključivanje parazitarnih invazija, osobito invazije s G. duodenalis.In small animal practice, chronic digestive disorders are the most commonly reported disorders. The most common chronic digestive symptom is diarrhoea, which may be caused by a large number of digestive disorders (bacterial, viral, fungal or protozoan infection), inflammatory bowel disease, intoxication, or can be food induced. In this study, we retrospectively collected data from 82 dogs of both sexes, regardless of breed, older than one year and fully vaccinated, that were presented to the Clinic for Internal Diseases of the Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb. Dogs were presented to the clinic for a variety of reasons, including gastrointestinal symptoms, routine examination or general health examination. Diagnostic tests were performed, including CBC and serum biochemical analysis, to exclude underlying disorders and to evaluate potential changes in laboratory findings. All faecal samples were examined for intestinal parasites by direct microscopic examination after the flotation technique and by immunofluorescence, and giardia positive samples were subjected to further genetic characterization by using PCR of small subunit ribosomal DNA (Ssu rRNA gene) genes. Blood was collected from the venae cephalicae antebrachii for haematology and biochemistry analysis as a part of the routine examination. Haematology results and most biochemistry results showed no statistically significant differences between dogs with or without G. duodenalis infections.Statistically significant differences were found in Giardia positive dogs for the concentrations of BUN and activity of lipase, CPK and ALT. Haematology results and most biochemistry results showed no statistically significant differences between dogs infected with different strains of G. duodenalis (C or D). A statistically significant increase in amylase activity was found in dogs infected with G. duodenalis assemblage C and a statistically significant decrease in CPK activity was found in dogs infected with G. duodenalis assemblage D. The results of this study contradict some of traditionally accepted “knowledge” in small animal practice in Croatia, such as the expectation of eosinophilia in dogs infected with gastrointestinal parasites. A lack of eosinophilia should not be an argument for exclusion of parasite invasions in dogs, especially G. duodenalis invasion