School Phobia - When Fear Keeps Children Away From School

Školska fobija nije posebna dijagnoza, već klinički entitet koji uključuje anksioznost i izbjegavajuće ponašanje povezano s odlaskom ili boravkom u školi, koje se može javiti bilo kada tijekom školovanja. Najčešće se radi o separacijskoj ili socijalnoj anksioznosti, mada odbijanje pohađanja škole može biti povezano i s drugim emocionalnim poremećajima u djece i adolescenata kao što su generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj ili depresija. Osim što remeti funkcioniranje obitelji, školska fobija ima i ozbiljne posljedice na školski uspjeh i socijalne odnose školarca te može biti vrlo težak poremećaj u djetinjstvu. U diferencijalnoj dijagnostici važno je školsku fobiju razlikovati od poremećaja ponašanja s namjernim izostajanjem iz škole te antisocijalnim ponašanjima (krađa, laganje i dr.) i tendencijom zabavi. Važno je započeti tretman što ranije kako dijete ne bi zaostajalo sa školskim gradivom, gubilo vezu s vršnjacima, dobivalo pažnju roditelja ostajanjem kod kuće. U liječenju je potreban multidisciplinaran pristup koji uključuje suradnju psihijatra i/ili psihologa, roditelja, stručnih djelatnika škole, liječnika obiteljske ili školske medicine i prema potrebi centra za socijalnu skrb ako se radi o dugotrajnom izostanku iz škole ili problemima u funkcioniranju obitelji. Liječenje školske fobije zahtijeva primjenu različitih terapijskih postupaka u okviru multimodalnog pristupa: psihoedukacijom roditelja, individualnu psihoterapiju (analitičku ili kognitivno-bihevioralnu), grupnu terapiju i obiteljsku psihoterapiju ovisno o težini poremećaja i uzrocima njegovog nastanka. U težim slučajevima koji ne reagiraju na psihoterapijsko liječenje primjenjuju se i lijekovi iz skupine antidepresiva i anksiolitika. U radu su prikazane suvremene spoznaje školske fobije te liječenje kognitivno bihevioralnim terapijom uz prikaz jednog kliničkog slučaja.School phobia is not a separate diagnosis, but a clinical entity that includes anxiety and avoidance behaviour related to either going to or staying in school, which may appear at any time during education. In most cases it is a manifestation of separation or social anxiety, although refusal to attend school may also be related to other emotional disorders in children and adolescents, such as generalized anxiety disorder, panic disorder or depression. Besides disrupting the normal functioning of a family, school phobia has serious negative consequences on a child’s education and social relations, and as such may be a very complicated childhood disorder. In differential diagnosis it is important to differentiate school phobia from truancy, antisocial behaviour (stealing, lying, etc.) and engaging in fun activities. Early treatment is important in order to minimize the child’s falling behind in school, losing contact with other children and getting extra attention from parents by staying at home. Treatment requires a multidisciplinary approach that includes the cooperation of a psychiatrist and/or psychologist, parents, school staff, a physician and social services in case of long-term absence from school or dysfunctional family surroundings. A multimodal treatment approach combining various techniques is required: the psychoeducation of parents, individual psychotherapy (psychoanalytic or cognitive-behavioural), group therapy and family psychotherapy depending on the severity and causes of the disorder. In severe cases that do not respond to psychotherapy, antidepressant and anxiolytic medications can be prescribed. This paper presents recent findings on school phobia and treatment with cognitive-behavioural therapy, and one clinical case