DO WE CORRECTLY MANAGE ADULT ASTHMA PATIENTS IN FAMILY MEDICINE?

Iako je učestalost astme u porastu, pogotovo u djece, astma je danas nedovoljno dijagnosticirana, ali i nedovoljno dobro i neadekvatno liječena bolest. Najveći broj bolesnika zbrinjava i prati liječnik obiteljske medicine (LOM). Prema smjernicama Global Initiative For Asthma (GINA) iz 2006. liječenje se određuje prema stupnju kontrole bolesti, umjesto dosad preporučene klasifikacije prema težini bolesti. Temelj liječenja trajne astme, bilo kojeg stupnja u odraslih i djece su inhalacijski kortikosteroidi (ICS) u monoterapiji, a dugodjelujući β2-agonist (LABA), montelukast (LTRA) ili teofilin su dodatna terapija ako se s ICS ne postigne zadovoljavajuća kontrola bolesti. Fiksne kombinacije (ICS + LABA) mogu se rabiti u liječenju samo umjerene i teške trajne astme, ne i kod blage astme, ili kada se s ICS u monoterapiji ne postigne kontrola bolesti. Postoji neopravdani trend sve većeg propisivanja fiksnih kombinacija. Iako postoje jasne smjernice profesionalnih i nacionalnih stručnih drštava, javlja se razmimoilaženje između smjernica i prakse.Although prevalence of asthma has increased particularly among children, asthma is still underdiagnosed and undertreated or inappropriately treated disease. Most of the health care for patients with asthma is provided by family physicians in primary health care. Nowadays recommendations (GINA 2006) are based on assessing asthma control levels, the cornerstone of therapy for persistent asthma of all degrees of severity, both in adults and children, are inhaled corticosteroids (ICS) as monotherapy, while long-acting β2-agonists (LABA), leukotriene modifiers (LTRA) or theophylline are add-on therapy if the control of disease is not successfully achieved. Fixed combination (ICS + LABA) could be used only for moderate to severe persistent asthma and in cases when satisfactory control is not achieved using ICS alone. Unjustified trend towards initial fixed combination prescribing has become more and more popular, but with potential of overuse