Sin and prayer in Croatian religious poems

U radu je u središtu pozornosti istraživanje pojavnosti grijeha i molitve u hrvatskim baroknim religioznim poemama. Barok se kao književno razdoblje u hrvatskoj književnosti odlikuje četirima primarnim žanrovima (ep, lirika, poema, melodrama) u kojima je nezaobilazna tema prolaznosti ovozemaljskoga života, a na stilskoj razini kićenost, odnosno raznolikost stilskih figura i postupaka. Religioznim se poemama nastoji ljude usmjeriti na pravi put, prema nebeskom, vječnom životu. Pisci u svojim poemama opisuju obično grešnika koji živi raskošnim ili nećudorednim životom nakon čega doživljava preobraćenje, kaje se prolijevanjem suza, pokajanjem i molitvom zadobiva milost Božju. U radu se analiziraju četiri hrvatske religiozne poeme: Suze sina razmetnoga Ivana Gundulića, Mandalijena pokornica Ivana Bunića Vučića, Uzdasi Mandalijene pokornice Ignjata Đurđevića i Sveta Rožalija Antuna Kanižlića. Istraživanjem motiva grijeha i molitve želi se argumentirati da su oni sastavni dio religioznih poema jer je svakom grešniku, koji želi da mu grijeh bude oprošten, potrebna molitva i čvrsta vjera u Boga. Navedena je tvrdnja potkrijepljena navodima iz analiziranih književnih predložaka