GLOBALISATION – THE FEATURE OF THE CONTEMPORARY WORLD

Autor analizira višeznačni pojam globalizacije te, gledajući s povijesne strane, zaključuje kako je prva moderna iznjedrila različite pokušaje globalizacije svijeta života oslonjene na tehnologije prve moderne koje nisu imale tako globalizirajuću moć kao tehnologije druge moderne. Posebno se kritički autor postavlja u odnosu na neoliberalni model globalizacije, jasno razlikujući globalizaciju kao takvu, koju prihvaća, i metodu kako se ona provodi snagom politike Washingtonskog konsenzusa, u odnosu na koju autor ima ozbiljnih primjedbi. Glavni problem svodi se na pitanje je li moguć novi etos globalizacije. Ni antiglobalizacijski pokreti ni političke stranke izgleda nemaju alternativu takvoj neoliberalnoj metodi globalizacije. Stoga autor predlaže da bi svatko trebao znati izvući maksimalnu korist od globalizacije. Jedino mudrost, znanje i nastojanje na novom etosu globalizacije može pojedinca spasiti od nekritičkog prepuštanja valjku globalizacije. Radi se i o osposobljavanju društvenih institucija koje bi trebale upravljati globalizacijom. Radi se o suočavanju s društvom rizika koje nije pasivno nego će gledati unaprijed i biti sposobno nadzirati opasnosti i rizike.The author analyses the multivalued notion of globalisation, concluding from a historical point of view that the first modernity gave birth to different attempts of globalisation, of life leaning on the technologies of the first modernity, but it did not have such a globalising power as the technologies of the second modernity. The author is critical towards the neo-liberal model of globalisation, and makes a clear distinction between the (acceptable) globalisation per se, and the method of its realisation, since implemented by the coercion of the policy of Washington’s consensus, which is a disputable method, according to the author. The possibility of a new ethos of the globalisation is the main issue. It seems that neither the anti-globalisation movement, nor the political parties have an alternative for such a neo-liberal method of globalisation. Therefore, the author suggests that each individual should know how to gain a maximum benefit from the globalisation. Only wisdom, knowledge and an effort on behalf of a new ethos of globalisation can save the individual from an uncritical abandonment to the roller of the globalisation. The social institutions that should control the globalisation should be enabled to do so. Another issue is the confrontation with a non passive society of risk, able to look forward and capable of supervising the dangers and risks