The state and perspectives of the laity in the post-synodal time – with special reference to lay religious teachers

Rad je nastao u okviru proslave desete godišnjice objave Izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske kao odgovor na sinodske želje: da svaki član i župna zajednica Crkve đakovačke i srijemske postanu svjesniji vlastitoga identiteta; da Crkva đakovačka i srijemska svoje poslanje ostvari po mnoštvu različitih oblika suodgovornoga služenja svih krštenika; da Crkva đakovačka i srijemska otvori prostore suodgovornosti u svom krilu. U radu se na temelju rezultata ankete provedene među vjeroučiteljima laicima traga za odgovorima na pitanja: Koliko je Druga biskupijska sinoda zaživjela u svijesti i djelovanju vjeroučitelja laika? Kakav je današnji vjeroučiteljski potencijal s kojim Nadbiskupija raspolaže u perspektivi budućih pastoralnih programa? Kako bismo na temelju tih odgovora mogli izraditi inicijalni operativni okvir? Što je potrebno učiniti u narednih deset godina kako bi se dodatno doprinijelo ostvarenju željene sinodske obnove? U prvom dijelu rada predstavljeno je da biti vjeroučitelj jest prije svega životni poziv, a tek drugotno profesija. Međutim u drugom dijelu rada prikazuje se manjak dobro programirane i organizirane strukturne skrbi za njegovanje i rast toga poziva na području prihvaćanja sinodskih zahtjeva za obnovom pastorala, što je dovelo do toga da su Sinoda i njezini pastoralni zahtjevi ostali među velikim brojem vjeroučitelja neupoznata, a posljedično i neprihvaćena stvarnost. U trećem dijelu, a na tragu neupoznatosti i neprihvaćenosti sinodskih zahtjeva analizira se stanje konkretnih područja pastoralnoga interesa i pastoralnih aktivnosti vjeroučitelja i to posebno sljedeća područja: brak i obitelj, mediji, ekumenizam, kultura, socijalni nauk Crkve, intelektualci te stari/bolesni/invalidi. U četvrtom dijelu rada analizira se uključenost vjeroučitelja u rad triju vrsta struktura suodgovornosti, župna pastoralna vijeća, župne skupine i vjernička društva te konkretno volontersko zalaganje, njegova ograničenja i mogućnosti. Rad završava praktičnim preporukama koje trebaju Nadbiskupija, svećenici i laici (studenti teologije, nezaposleni teolozi i vjeroučitelji) ostvariti na području jačanja struktura suodgovornosti kako bi se dvadeseta godišnjica Sinode proslavila u pastoralno obnovljenom ozračju.The paper came about as part of the tenth anniversary of publishing the Statements and Decisions of the Second Synod of the Diocese of Đakovo and Srijem in response to the wishes of the Synod: Namely, that every member and parish community in the Church of Đakovo and Srijem become more aware of their own identity; That the Church of Đakovo and Srijem realizes its mission through various forms of co-responsible ministry of all the baptized faithful; and that the Church of Đakovo and Srijem allows for areas of co-responsibility under its wing. Based on the results of a poll conducted among lay religious teachers the paper searches for answers to questions: To what extent has the Second Diocesan Synod become engrained in the consciousness and actions of lay religious teachers? What potential does the Archdiocese currently have at its disposal regarding religious teachers in view of future pastoral programs? In order to create an initial plan of operation based on the answers to the above questions what needs to be done in the next ten years in order to facilitate the desired synodal renewal? The first part of the paper proposes that to be a religious teacher is first and foremost a life calling, and only secondly a profession. However, the second part of the paper shows the lack of a well programed and organized structural care for nurturing and fostering that calling in the area of accepting synodal demands for the renewal of pastoral care, which caused the Synod, and its pastoral demands, to remain largely unfamiliar to many religious teachers, and consequently an unaccepted reality. Along the lines of unfamiliarity and unacceptance of synodal demands, the third part of the paper analyzes the state of concrete areas of pastoral interests and pastoral activities of religious teachers, particularly the following areas: marriage and family, media, ecumenism, culture, the social doctrine of the Church, intellectuals, as well as the elderly/the sick/the disabled. The fourth part analyzes the involvement of religious teachers in the work of three types of structures of co-responsibility; in parish pastoral councils, parish groups and religious societies, as well as the specific volunteer work, its limitations and opportunities. The final part of the paper offers practical recommendations and advice to the Archdiocese, bishops and laity (theology students, unemployed theologians, and religious teachers) on how to achieve strong structures of co-responsibility so that the twentieth anniversary of the Synod gets to be celebrated in a pastorally renewed atmosphere