Fotografija kao muzejski predmet ili dokumentacijski izvor i sve između toga

Ako motivacija za ponovno vrednovanje uloge i značenja non-collection fotografija u muzejima već ne proizlazi iz etike baštinske zajednice, mogla bi se temeljiti na spoznaji da materijalnost i u nju upisana društvena biografija tih fotografskih objekata, baš kao i cjelinā koje ih sadržavaju (fotoarhiva, fototeka, dokumentacijskih zbirki i sl.), čine svojevrsno “fotografsko pamćenje”, “vizualnu historiografiju” muzejske prakse i širih intelektualnih krajobraza pojedinih znanstvenih disciplina. Ovaj je rad pokušaj da se u ovdašnjim prilikama ponudi argumentacijska osnova za djelovanje u tom smjeru