Povijest eseja povijest je odnosa knjige i njezina čitatelja. Od Montaigneove predstave esejističkoga pisanja i čitanja kao kulture uglađena čovjeka (honnéte homme, pisac kao čitatelj sebe), preko periodične razmjene problemskih kodova između publike i autora u esejima Addisona i Steela (pisac kao čitatelj svijeta), do suvremene predodžbe eseja kao spontane stvaralačke spone između značenjski zasićena svijeta i anonimna davatelja stava ili mišljenja (čitatelj kao pisac), kroz esejistički diskurs uvjerljivo se prelama Chartierov koncept kulturne aproprijacije kojim se čin čitanja unosi u tekst, a normativna diskurzivna proizvodnja neraskidivo je vezana sa subverzivnom praksom. U radu će se pokušati prikazati kako ovaj koncept funkcionira na ...