Autorica u tekstu polazi od premise da je politički subjekt neoliberalizma, vladajuće političke racionalnosti, individua koja se može okarakterizirati kao isključivi i nepodijeljeni posjednik samog sebe. Preispitivanjem tropa ne/ovisnosti razlažu se pretpostavke koje su uključene u pojam individue, a potom se, analizom konteksta njegove upotrebe u 19. stoljeću, pokazuje da je on bremenit genealogijama koje ograničavaju njegovu političku upotrebljivost u 21. stoljeću. Misliti protiv neoliberalizma zahtijeva napuštanje ideje individue kao suverenog vlasnika koji vlada sobom. Promišljanje alternativnog političkog horizonta, traganje za homo politicus-om koji se uistinu razlikuje od homo oeconomicus-a, iziskuje napuštanje političkog mišljenja k...