Matija Petar Katančić, hrvatski leksikograf i paleograf

Matija Petar Katančić (1750.-1825.) poznat je široj kulturnoj javnosti u prvom redu kao neoklasicistički pjesnik (zbirka Fructus auctumnales, Zagreb 1791.) i prvi poetičar, tj. teoretičar hrvatskog pjesništva de origine (spis De poesi illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, Budim 1817., objavljen posmrtno, Osijek, 1984.). U svijetu humanističkih znanosti štovanje kao povjesničar antike u panonskom Podunavlju, osobito cijenjen od P. J. Safarika i Th. Mommsena i kao arheolog po svojim kapitalnim djelima Orbis antiquus, knj. I.-II. (Budim, 1824.-25.) i Istri adcolarum geographia vetus, knj. I.-II. (Budim, 1826.-27.). Jezikoslovci su isticali njegov doprinos izgradnji hrvatskoga književno-jezičnog standarda u predromantizmu, upućujući prvenstveno na njegov prvi objelodanjeni prijevod cjelovitoga Svetog pisma na hrvatski jezik (R. Katičić), kao i na njegov hrvatsko-latinski rječnik Pravoslovnih (J. Hamm). Po svojoj vokaciji bio je filolog, klasični i slavistički, protegnuvši svoje zanimanje na "iliričke" (hrvatske) dijalekte i slavenske jezike i književnosti (Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, Zagreb 1795.). U znanstvenoj literaturi (Tomo Matić, Stari pisci hrvatski, knj. 26., Zagreb 1940.) registrirani su njegovi rukopisni spisi, kojih da je "nestalo, možebiti za uvijek": Prolusio in litteraturam aevi medii: Litteratura Cyrilli i Litteratura gla- golitica (Budim 1820.). Ti spisi pobudili su posebnu pozornost medievalista, ali se za njih nije znalo. Autor ovog priloga prvi je upozorio znanstvenike na ove spise (Dani hvarskog kazališta XXI, Književni krug Split, 1995.) otkrivši ih uvezane ispred Katančićeva drugoga rukopisnog latinsko-hrvatskoga rječnika Etymologicon Illyricum, za kojega se bilo pogrešno mislilo da je on istovjetan prvom rječniku, Pravoslovniku, koji je sadržavao samo hrvatsko rječničko blago protumačeno latinskim riječima. U ovom prilogu, posvećnom profesoru Hercigonji, opisuje se sadržaj ta dva Katančićeva spisa o srednjovjekovnoj ćirilici i glagoljici, i upućuje na Katančića kao jednoga od prvih hrvatskih leksikografa koji se, od svojih prvih filoloških početaka, zanimao i za slavensku paleografsku problematiku (posvjedočenu itekako u njegovoj filološkoj raspravnoj knjizi De Istro eiusque adcolis commenta- tio, Budim 1798.), što se potkrepljuje dokumentacijskim prilozima, objavljenim prvi put na ovom mjestu