Surface Roughness of Glass Ionomer Cements after Application of Different Polishing Techniques

Staklenoionomerni cementi često se primjenjuju u kliničkoj praksi zbog niza pozitivnih svojstava – kemijskog vezivanja na tvrda zubna tkiva, otpuštanja fluorida, koeficijenta toplinske ekspanzije sličnih koeficijentu zuba, ne zahtijevaju potpuno suho radno polje, manje su volumetrijske kontrakcije te zadržavaju dobru stabilnost boje. Fizička svojstva mogu se poboljšati upotrebom vanjske energije kao što su ultrazvuk i toplina koji ujedno ubrzavaju kemijski proces stvrdnjivanja. Svrha: Željela se usporediti hrapavost površine staklenoionomernih cementa tretiranih grijanjem (engl. thermo-curing) i bez grijanja te ustanoviti koja je tehnika poliranja učinkovitija. Materijali i metode: Dva polirajuća sustava (volfram-karbidna svrdla i diskovi Sof-Lex) korištena su za dvije vrste staklenoionomernog cementa (Equia Fil i Ketac Molar Universal). Uzorci tretirani grijanjem polimerizirani su s pomoću polimerizacijske LED svjetiljke Bluephase 16i (Vivadent, Schaan Lihtenštajn), a uzorci bez grijanja ostavljeni su 10 minuta kako bi se kemijski polimerizirali. Prosječna hrapavost površine (Ra) izmjerena je profilometrom. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su za oba materijala najniže vrijednosti hrapavosti površine u kontrolnim skupinama s celuloidnom matricom. Pri primjeni materijala Equia Fil, uzorci tretirani grijanjem imali su niže vrijednosti prosječne hrapavosti površine (Ra) nakon poliranja diskovima Sof-Lex. Za uzorke materijala Ketac Molar Universala nisu zabilježene statistički značajne razlike (p > 0,05) između onih poliranih volfram-karbidnim svrdlima i diskovima Sof-Lex. Zaključak: Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da najmanju hrapavost površine postižemo celuloidnom matricom (engl. mylar strip). Grijanjem materijala kod nekih vrsta staklenoionomernog cementa može se postići bolja poliranost površine.Glass Ionomer Cements (GIC) have been widely used in clinical practice since they have a wide range of positive characteristics: chemical bonding to the tooth surface, fluoride release, a heat-expansion coefficient similar to the tooth, do not require an absolutely dry working area, less volumetric contraction, good color stability. Physical properties can be improved by using external energy such as ultrasound and radiant heat (thermo-curing), which also accelerates chemical curing. Objectives: The aim of this study was to determine the most effective polishing technique and to compare the surface roughness of two Glass Ionomer Cements after treatment with heat (thermo-curing), and without heat treatment during the setting process. Materials and methods: Two polishing systems (Tungsten carbide burs and Sof-Lex discs) were used on two types of GIC (Equia Fil and Ketac Molar Universal). Bluephase 16i LED (Vivadent, Schaan Liechtenstein) light was used for the specimens treated with heat (thermo-curing). Samples without heat treatment are left for 10 minutes to chemically cure. Surface profilometar was used for measuring the mean surface roughness value (Ra). Results: Group with Mylar strip (control group) of each material showed the lowest (Ra) value. The Equia Fil material samples treated with heat (thermo-curing) achieved lower surface roughness values (Ra), and showed lower surface roughness values (Ra) after polishing with a Sof-Lex discs (p0.05) between polishing with Sof-Lex discs and Tungsten carbide burs. Conclusion: Based on the obtained results, it can be concluded that the smoothest surface roughness is achieved by the Mylar strip. Some types of Glass Ionomer Cements can obtain better surface polishing with heat treatment (thermo-curing)