On some problems concerning the dictionary compiling of the 16th century Croatian language

Rani novi vijek donio je hrvatskoj glagoljskoj knjizi urušavanje iz srednjovjekovlja naslijeđene trojake artikulacije književnoga jezika, što je osobito dobro vidljivo upravo u jeziku hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa kao općenito najkonzervativnije skupine tekstova, gdje nalazimo nekoliko bitno različitih književnojezičnih koncepcija. Njima valja pribrojiti i pokrajinske književne jezike koji se u 16. stoljeću ubrzano afirmiraju u okvirima latiničkoga sociolingvističkog kompleksa. U ovome se radu iznose promišljanja o pojedinim problemima koje nameće izrada rječnika hrvatskoga jezika 16. stoljeća, koja su potaknuta jezičnim istraživanjima izdanja Šimuna Kožičića Benje i protestantske tiskare u Urachu. Među njima je jedno od temeljnih pitanja koliko nam uistinu rječnika treba. Drugim riječima, može li se uopće, i u kojoj mjeri, odvajati rječnik hrvatskostaroslavenskoga od rječnika hrvatskoga jezika, kao i rječnik hrvatskoga jezika zastupljena unutar različitih sociolingvističkih kompleksa. Osobito je zamjetan izostanak zajedničke istraživačke strategije među različitim institucijama koje proučavaju najranija razdoblja hrvatske jezične povijesti bez obzira na to što su njihovi korpusi zapravo — komplementarni, dok se upravo ondje krije važan poticaj za izradu paralelnih korpusa zbog specifičnosti hrvatske tropismenosti i dinamična prepletanja književnojezičnih registara.In Croatian Glagolitic books, the Early Modern Period brought the collapse of the threefold articulation of the literary language inherited from the Middle Ages. This is especially evident in the language of Croatian Glagolitic liturgical codices, traditionally the most conservative genre in preserving the inherited language, where several essentially different concepts of literary language appear. Moreover, one has to bear in mind the regional literary languages which were developing in the 16th century within the Latinic socio­linguistic complex. This article aims at highlighting certain problems concerning dictionary compiling of the 16th century Croatian language, which have been raised following the linguistic analysis of editions published by Šimun Kožičić Benja and the protestant printing house in Urach. One of the fundamental questions which need to be answered is the number of required dictionaries. In other words, is it possible to separate — and to what extent — the Croatian Church Slavonic language dictionary from the Croatian language dictionary of that time period, as well as Croatian language dictionaries compiled on the basis of different sociolinguistic complexes. The absence of a common research strategy among different institutions dealing with the earliest periods of Croatian (literary) language history is particularly notable, although the corpus they investigate is complementary. Hence, this research field gives significant impetus towards the creation of parallel corpuses as the result of the specifically threefold Croatian written tradition and the dynamic interlacement of its literary language registers