LATIN TRANSLATION OF DIONYSIUS OF HALICARNASSUS’ DE THUCYDIDIS HISTORIA IUDICIUM BY ANDREAS DUDITHIUS

U radu se obrađuje ogled naslova De Thucydidis historia iudicium. Riječ je o latinskom prijevodu djelomično sačuvane rasprave O Tukididovu značaju (Περὶ Θουκυδίδου χαρακτῆρος), koja se pripisuje Dioniziju iz Halikarnasa (1. st. pr. Kr. – 1. st. po Kr.). Prijevod je načinio humanist Andrija Dudić (1533. – 1589.), a otisnut je 1560. u Manuzijevoj tiskari u Veneciji. Grčko-rimski povjesničar i retoričar ondje je prikazao Tukididovu Povijest Peloponeskog rata kao ogledan primjer antičkog jezičnog izraza. Dionizije je i sâm uspješno oponašao slavnog Atenjanina i time poticajno djelovao na kasnije pisce. Iako ga je hvalio zbog obračuna s mitologiziranjem povijesnih djela, Halikarnašanin nije skrivao kritički ton spram nekih Tukididovih postupaka. Na tragu čitanja Tukidida i Dionizija, u radu se najprije skicira kulturno-povijesna uloga originalnog djela. Zatim se obrađuje recepcijska sudbina obojice pisaca. U središnjem dijelu rada iznesena je filološka obrada Dudićeva latinskog prijevoda. Cilj članka jest prikazati Dudićev rad u okviru recepcije obojice antičkih pisaca i u kontekstu renesansnog prevođenja s grčkog na latinski te analizirati Dudićeve prevodilačke postupke.Thucydides, one of the greatest Greek historians, has been admired for centuries after writing his account of the Peloponnesian war. His critics were fewer than his admirers, but he was not exempt from critique. Dionysius of Halicarnassus wrote the treatise Περὶ Θουκυδίδου χαρακτῆρος, judging harshly the Athenian historian. Andreas Dudithius, a Renaissance scholar and diplomat, translated the treatise into Latin, encouraged by his friend Paolo Manuzio who published the translation in 1560. Dudithius dedicated the translation to his sponsor Nicolaus Olahus, bishop of Estergom and a historian. In the preface, Dudithius states that his translation will not be ad verbum. In his use of Latin he emulates classical models. In the context of humanist translation Dudithius is closer to the learned and influential Leonardo Bruni than to the adherents of the ad verbum style such as Andreas Divus and Alonso of Cartagena