Challenges to Legal Solutions of Data Retention of Electronic Communication in the Light of Recent Jurisprudence of The Court Of Justice Of The EU

Pravno uređenje područja zadržavanja telekomunikacijskih podataka već je nekoliko godina među najaktualnijim pitanjima u Europskoj uniji u vezi s postizanjem ravnoteže između osiguravanja sigurnosti poduzimanjem mjera borbe protiv terorizma i organiziranog kriminala te osiguranja zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nakon terorističkih napada u SAD-u i Europi početkom prošlog desetljeća pojavila se prijeka potreba za uvođenjem obveze prikupljanja i zadržavanja podataka elektroničke komunikacije radi učinkovitije borbe protiv terorizma i teških kaznenih djela. Zakonodavne inicijative na razini Europske unije rezultirale su donošenjem propisa kojima se postavlja okvir režima zadržavanja podataka. Nesporno je da je zadržavanje podataka elektroničke komunikacije iznimno korisno i učinkovito sredstvo za sprječavanje, otkrivanje, istraživanje i progon kaznenih djela. Istodobno, ono je iznimno „invazivno“ zadiranje u temeljna prava i slobode pojedinaca. Posebice zadire u pravo na privatnost te pravo na slobodu izražavanja zajamčena Poveljom o temeljnim pravima. Sud Europske unije u svojim je presudama Digital Rights i Tele2 upozorio na kršenje temeljnih prava u europskim i nacionalnim propisima koji se odnose na zadržavanje podataka. U tekstu se analiziraju dosezi predmetnih presuda na nacionalno zakonodavstvo te ključni standardi zaštite ljudskih prava u vezi sa zadržavanjem podataka na koje je upozorio Sud EU-a u svojim odlukama. Nakon presuda Suda EU-a države članice EU-a, uključujući i RH, našle su se pred velikim izazovom unaprjeđenja pravnog okvira zadržavanja podataka. U tom se smislu analizira relevantan domaći pravni okvir kao i potreba preispitivanja pojedinih rješenja radi potpune usklađenosti sa zahtjevima i kriterijima koje je postavio Sud EU-a.The data retention regulatory framework has been one of the most pressing issues in the European Union for the past few years. The main challenge for the EU and its Member States has been to strike a balance between security requirements by taking measures against terrorism and organized crime, and ensuring the protection of human rights and fundamental freedoms. Following the terrorist attacks in the United States and Europe at the beginning of the last decade, the need for introducing the obligation to collect and retain electronic communications data has been identified for the purpose of more effective suppression of terrorism and serious criminal offences. Legislative initiatives at the EU level have resulted in the adoption of regulations setting out a framework for data retention. It is indisputable that data retention is a very useful and effective means for preventing, detecting, investigating and prosecuting criminal offenses. However, at the same time it represents an extremely "invasive" interference with the fundamental rights and freedoms. In particular, it concerns the right to privacy and the right to freedom of expression, guaranteed by the Charter of Fundamental Rights. The European Court of Justice in its judgments Digital Rights and Tele2 pointed out a violation of fundamental rights in the EU and Member States data retention legislation. The paper analyses the scope and impact of the judgments in question on the national legislation and analyses the key human rights standards regarding data retention that the European Court of Justice has identified in its decisions. After the ECJ judgment, the EU member states, including the Republic of Croatia, have faced a major challenge in improving the legal framework for data retention. In this respect, an analysis of the relevant domestic legal framework is provided, as well as the need to review certain solutions for the purpose of full compliance with the requirements and criteria set by the ECJ