Sudska praksa o policijskom postupanju: Prilog definiciji ispitivanja osumnjičenika

Prikazana sudska odluka odnosi se na ranije zakonsko uređenje u kojem je, za razliku od postojećeg zakonodavstva, bila moguća provedba obavijesnog razgovora s osumnjičenom osobom. Međutim, neovisno o tome što je odluka vezana uz raniji Zakon o kaznenom postupku, tumačenja su primjenjiva i na postojeće uređenje u smislu određivanja aktivnosti kojima započinje pojedina radnja prema osumnjičeniku. O procjeni takvih djelovanja i prema važećem ZKP-u1 ovisit će hoće li pojedine izjave i ostali dokazi za koje se iz njih doznalo biti valjani. Prema čl. 208. st. 5. ZKP-a, ako se radnja prikupljanja obavijesti poduzima prema osumnjičeniku, ne smije se provoditi bez propisanih zakonskih formalnosti, ali navedena odluka pokazuje da nije svako iznošenje izjava ujedno i radnja prema osumnjičeniku. Ranije sudske odluke mogu biti smjernice mogućeg razvoja, iako nije moguće predvidjeti hoće li sudovi razvijati i neka nova tumačenja. S obzirom na to da donošenje stajališta po novom ZKP-u vjerojatno ne treba očekivati u prvoj godini primjene Zakona, za to vrijeme policija postupa u okolnostima u kojima nije sigurno kako će biti ocijenjeno njezino postupanje