Hrvatski jezik kao strani unutar slavističkoga, evropskog i svjetskog konteksta

Rad pokušava odgovoriti na pitanje kakvo je stanje jezikoslovne kroatistike i hrvatskoga jezika u svijetu danas, nakon 20-ak godina od samostalnosti Hrvatske. Jezikoslovna kroatistika nije doživjela „zamah i procvat“ koji se očekivao 1990-ih godina; karakterizira je hermetičnost i nekomunikacija s inoslavistikama u Hrvatskoj i u inozemstvu, kao i politizacija nekih jezičnih pitanja. Predstavljaju se lektorati hrvatskoga jezika, književnosti i kulture (HJKK) na inozemnim sveučilištima, posebice njihova reorganizacija 1990-ih. Uzimajući u obzir vlastita iskustva i rezultate ankete s lektorima HJKK, problematizira se neophodnost osnivanja krovne institucije koja bi brinula o hrvatskom kao stranom/drugom jeziku i kojoj bi jedan od prvih zadataka trebao biti profesionalizacija lektorskoga zanimanja. Zaključuje se da dugoročna nacionalna strategija promicanja HJKK na inozemnim sveučilištima ne postoji, kao ni sustavna koncepcija jezične politike hrvatskoga kao prvog/stranog/drugog jezika