Međunarodna ekonomska strategija u funkciji ekonomskog razvoja zemalja u tranziciji i globalizacija u ekonomiji

Zemlje u tranziciji, odnosno bivše socijalističke zemlje, imaju izražen interes za razvijanje različitih oblika bilateralne i multilateralne suradnje u Europi, na Balkanu, kao i na Mediteranu. Regionalna suradnja danas predstavlja važan oblik integracijskih procesa u Europi. Obuhvaća brojne oblike multilateralnog povezivanja zemalja, kao što su Radna zajednica Alpe* Adria, Radna zajednica podunavskih regija, Centralnoeuropska inicijativa (ranije Heksagonala), Mitteleuropa, Europaregija, Nordijski savjet, Regio Basiliensis, Višegradska grupa (Poljska, češka, Slovačka, Mađarska), Baltička suradnja, Crnomorska suradnja, Suradnja u jugoistočnoj Europi i Pakt stabilnosti. No, regionalna ekonomska i politička suradnja nije dostatna za brži razvoj zemalja u tranziciji. Nužna je međunarodna ekonomska suradnja, uz ekonomsku i socijalnu podršku razvijenog svijeta i važnijih integracija. Teoretičari Zapada smatraju da je “tajna uspjeha" određene zemlje u smišljenoj i dobro vodenoj razvojnoj strategiji. Osim ekonomske strategije za razvitak zemlje važna je uporaba pravilne makroekonomske politike te reguliranja instrumenata realizacije ekonomskih ciljeva i učinkovito upravljanje raspoloživim resursima. Da bi se ostvarili dugoročno utvrđeni ciljevi razvoja zemlje, nužno je primijeniti jednu ili više međunarodnih ekonomskih strategija. Njihovu teorijsku podlogu treba tražiti u teoriji međunarodne razmjene, u teoriji specijalizacije kao njezinom segmentu, te u teoriji međunarodnog ekonomskog razvoja. Stoga autori navode najvažnije strategije u funkciji ekonomskog razvoja te njihovu praktičnu primjenu i ostvarene rezultate u pojedinim zemljama svijeta