Bibliotherapy and the psychoanalytic criticism in the context of the system theory

Biblioterapija je sustavna metoda za “praktičnu primjenu književnosti”, odnosno za razumijevanje emocija unutar književnoga djela. Ona rabi medij književnosti i jezika te interpretacijom misaonih, emocionalnih i fizičkih događanja, u okviru tzv. MED ciklusa, otkriva kako emocije nastaju u društvu, što one znače, kako koriste jezik i kako ulaze u književno djelo. Jednako kao što interpretacija jedina može, pod određenim uvjetima, povezati različite sustave, tako biblioterapija može povezati pojedinca s kulturom i simbolima jezika. Kako je srodna psihoanalitičkoj kritici, može se kazati da psihoanalitička kritika i biblioterapija koriste interpretacijsku sposobnost ega za promatranje vječno zavađene krajnosti. Za razliku od psihoanalitičke kritike, biblioterapija rabi jezik i književnost kao medije za izricanje svoga promatranja.Bibliotherapy is a systematic method for “practical application of literature”, and for the understanding of the emotions within a literary work. Literary bibliotherapy uses the medium of literature and language and the interpretation of thought, emotional and physical events within the so-called “The MED cycle”. It reveals how emotions are created in society, and how they use language to be incorporated into a literary work