Utjecaj monetarne unije i uvođenje eura na gospodarske sustave europskih zemalja i Republike Hrvatske

Sastanak u Luxemhurgu 1997. godine bio je prekretnica u dotadašnjem razvoju Europske unije. Na sastanku su dogovoreni uvjeti za novo proširenje Europske unije i razrađena treća faza provedbe Europske monetarne unije (EMU). Provedba treće faze EMU, zahtijevala je podjelu zemalja članica u nekoliko skupina, ovisno o njihovim mogućnostima praćenja i provedbe zadanih ciljeva EMU. Jedanaest zemalja članica dokazalo je sposobnost prihvaćanja novoga jedinstvenog sredstva plaćanja, dok su četiri zemlje: Velika Britanija, Grčka, Danska i Švedska odlučile, i obzirom na gospodarsko stanje u svojim zemljama, ali i zbog političkog neslaganja s uvjetima provedbe EMU sustava, da nisu sposobne slijediti taj projekt. Glede toga je odlučeno da daljnji razvoj EMU sustava treba provoditi u najmanje "pet brzina". Sve te aktivnosti prezentirane su u Izvješću Komisije, kojem su prethodile mnoge znanstvenoistraživačke aktivnosti na razini stručnih eksperata. Izvješće o podobnosti provedbe EMU sustava, kao i uvjete pristupa, sačinili su Komisija i Europski monetarni institut. Nakon kratkog vremenskog odmaka od početka provedbe EMU sustava, u ovome radu pokušava se utvrditi utjecaj nastalih promjena na gospodarski sustav zemalja članica Europske unije, trećih zemalja, te Republike Hrvatske, koristi koje se mogu iz toga čina realizirati kao i štete koje bi eventualno mogle nastati primjenom EMU sustava