The Architecture of the Church of St Spyridon in Skradin

Rad je posvećen primarno analizi arhitektonskih značajki crkve sv. Spiridona. I pored manjka arhivskih podataka o građevini koja se dosta dugo gradila i opremala, može se mjerodavno govoriti na osnovi strukture i oblika koji su uz prilična oštećenja preživjeli posljednji rat. Najvjerojatnije djelo splitskog arhitekta Emila Vecchiettija, skradinska crkva pokazuje spretno komponiranje neostilova najrazličitijeg porijekla, od onih neobizantskih do romaničko-gotičkih u skladnu cjelinu. Manifestira se to jednako u longitudinalnom planu hrama s dominantnom kupolom, kao i u vanjštini, koja svojim stilskim rješenjem te majstorskom klesarskom obradom pročelja, portala i zvonika, uvrštava ovaj spomenik među ponajbolja djela epohe historicizma u Dalmaciji.The construction of the new Church of St Spyridon in Skradin, initiated in 1863, lasted for the whole three decades and ended with the completion of façade belfries; despite this fact, the church still maintained its structural and stylistic harmony. The limited available space of the urban grid defined its orientation, and partly also the appearance of the church positioned perpendicularly against the main city street. Its spatial conception and façade organization clearly indicate the models and origins of certain solutions. Its ground plan, a combination of single-nave and cross-planned church types, suggests a compromise between the Byzantine and Western styles, which is even more evident in the exterior