CHARACTERIZATION OF METAL GRADES IN A STOCKPILE OF AN IRON MINE (CASE STUDY- CHOGHART IRON MINE, IRAN)

U svakome rudarskom zahvatu postoji granična vrijednost korisne sirovine (komponente) unutar rude. Ona određuje ekonomsku isplativost rudarenja, odnosno određivanje rudarene stijene kao korisne sirovine ili jalovine. Dio sirovine u kojoj je udjel metala veći ili jednak graničnoj vrijednosti naziva se rudom, a u suprotnome slučaju jalovinom koja se odlaže. Međutim, kako potražnja za metalima raste, tako prije određeni jalovinski dijelovi, zbog smanjivanja potrebne koncentracije metala za ekonomski isplativu obradu, postaju isplativi za preradu. Ovdje je prikazana uporaba multivarijantne geostatistike za procjenu udjela željeza na dvama odlagalištima, s podatcima prikupljenim u ležištu mineralne sirovine i na mjestu odlaganja njezine jalovine. Prvo odlagalište obilježeno je povećanom koncentracijom fosfora ((P %) > 0,6 %), a drugo željeza ((Fe %) 0.6 %), while the other by iron concentration ((Fe %)< 50%). Since economic and physical constraints made sampling physically and economically problematic, the grade distribution and variability were estimated on the basis of primary blast-hole data from the main ore body and the mine’s long-term planning policy. A geostatistical model was applied to the excavated part of the iron deposit and the stockpile, by reconstructing ore selection, haulage and piling method. Results were validated through spatial variability of iron and phosphorous concentrations by comparing grade variability (Fe and P) with mining and pilling units. This methodology allows characterizing the iron grades within stockpiles without any extra sampling