Vrijeme neposredno nakon 1945. godine rijetko se spominje u povijestima hrvatske dječje književnosti, što je u očitom raskoraku prema važnosti tog razdoblja. Ona se očituje i u revolucionarnoj dinamici zbivanja na tom području i u dalekosežnom postavljanju književnih temelja za daljnji razvoj dječje književnosti u Hrvatskoj. Odmah nakon rata iskristaliziralo se nekoliko imena koja će predstavljati kanon jugoslavenske dječje književnosti, a iz Hrvatske je jedno od redovito spominjanih imena ono Josipa Pavičića. Razlog tomu nije samo činjenica da je Josip Pavičić pisao naglašeno socijalno angažiranu dječju književnost prije Drugoga svjetskog rata, već on predstavlja jednog od rijetkih, izuzetno aktivnih i plodnih autora, koji su se odmah po z...