In memoriam

Dana 8. srpnja 2017. godine u Zagrebu, u 88. godini života, preminula je naša draga profesorica Ljubica Valenčić. Rođena je kao Ljubica Kunek 1. lipnja 1930. godine u Lipovljanima. Realnu gimnaziju završila je u Bjelovaru. Diplomirala je 1955. godine na Poljoprivrednošumarskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1969. godine na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, a doktorirala 1978. godine na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Tijekom 1956. godine završila je šestomjesečnu specijalizaciju iz zaštite bilja u Zavodu za poljoprivrednu zoologiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Od 1956. godine radila je u Fitosanitetskoj stanici Osijek. Na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 1961. godine izabrana je za asistenticu iz predmeta Entomologija s fitofarmacijom, 1972. u zvanje docentice, 1978. u zvanje izvanredne profesorice te 1983. godine za redovitu profesoricu. Od 1991. godine bila je u mirovini. Na području Slavonije i Baranje od 1956. godine profesorica Valenčić uključila se u rješavanje problema u zaštiti ratarskih kultura od štetnih organizama, s posebnim osvrtom na ekonomsku i ekološku opravdanost pojedinih mjera zaštite. Tijekom 35 godina znanstvene i nastavne djelatnosti objavila je više znanstvenih i stručnih radova te odgojila brojne agronome, magistre i doktore znanosti. Profesorica Valenčić bila je zaljubljenica u svijet kukaca i tu je ljubav prenosila na brojne generacije studenata, posebno na svoje najbliže suradnike. Terenska istraživanja ostat će nam u sjećanju, jer smo puno naučili od profesorice koja je na terenu pokazala svoje pravo znanje, prenoseći ga na poseban način, samo njoj svojstven. Cilj joj je uvi jek bio očuvati okoliš i bioraznolikost. Veselila se svome odlasku u mirovinu, da bude bliže svojoj obitelji u Zagrebu, kćerci Meliti, zetu Borisu, unuku Danku, a doživjela je i dvoje prekrasne praunučadi, Dominika i malu Helenu. Nakon mirovine ostala je aktivna, željna novih znanja. Učila je strane jezike, planinarila, bavila se jogom, a mi iz Osijeka uvijek smo joj bili dragi gosti i prijatelji kada smo dolazili u Zagreb. Profesorica Valenčić je do poznih godina obvezno nazočila sastancima HED-a i pridonosila radu društva. Naša draga profesorica Valenčić ima posebno mjesto u našim sjećanjima kao skromna, topla i nadasve dobronamjerna osoba. Velika joj hvala na svemu, posebno na nesebičnom prenošenju svoga znanja i iskustava svojim suradnicima i brojnim generacijama studenata. Neka joj je vječna slava i hvala