Arbitražni postupak vuče svoje korijene iz rimske pravne tradicije, uz dva najznačajnija oblika arbitaže : arbitrium boni viri i arbitrium ex compromisso. Svaki oblik arbitraže stranke slobodno odabiru. Rezultat arbitražnog postupka jest pravorijek. Stranke na temelju posebnog pravnog temelja stvaraju uvjete za donošenje pravorijeka, a nakon što arbitar prihvati dužnost, njegov je zadatak provesti postupak i donijeti pravorijek. Pojavom Crkve, kao značajnog faktora, rimska pravna tradicija nastoji očuvati svoje temelje i time utjecati na razvoj kanonskog prava, djelovanjem tzv. episcopalis audientia. Kroz različite oblike načina izbjegavanja suđenja, koje kanonsko pravo izričito spominje u svojim kanonima, kann. 1713-1716, naglašava se pove...