Upravnosudski nadzor nad nezavisnim regulatornim agencijama: aktualnosti u postupcima

U radu se analiziraju pitanja koja se pojavljuju u provedbi upravnosudskog nadzora nad upravnim aktima regulatornih agencija, u ovom slučaju HANFA-e, kada ona provodi nadzor u postupcima preuzimanja dioničkih društava, posebice u postupcima kada utvrđuje da postoji zajedničko djelovanje. U radu se najprije ispituje položaj Hanfe kao nezavisne regulatorne agencije i njezine ovlasti prema adresatima, posebice u postupcima preuzimanja dioničkih društava. Ispituju se temeljna obilježja instituta zajedničkog djelovanja. Utvrdi li Hanfa da osobe zajednički djeluju, a prešle su tzv. kontrolni prag u ciljnom društvu, Hanfa donosi rješenje kojim se osobe koje zajednički djeluju obvezuju na objavu ponude za preuzimanje ostalim dioničarima društva. U tim predmetima dolazi do izražaja glavna nadzorna zadaća Hanfe, s obzirom da izravno štiti interese ulagatelja na tržištu kapitala. Njihov se legitimni interes sastoji u tome da im se ponudi „izlazak“ iz ciljnog društva, pod tržišnim uvjetima, onog trenutka kada netko drugi nad njime stekne kontrolu. Rješenja kojima se osobama koje zajednički djeluju, utvrđuje zajedničko djelovanje i nalaže obveza objave ponude za preuzimanje, najčešće se pobijaju, pokretanjem upravnog spora. U tim sporovima nekoliko se pitanja ukazuje prijepornima: od pitanja mjesne nadležnosti suda s obzirom na veći broj prvostupanjskih upravnih sudova, kao i pitanje granica upravnosudskog ispitivanja upravnog akta Hanfe te pitanje može li upravni sud i pod kojim uvjetima riješiti spor kao spor pune jurisdikcije, odnosno može li meritorno riješiti sam predmet. Također se ispituje koje posljedice nastaju ako regulatorno tijelo, čije je rješenje u upravnom sporu ukinuto i vraćeno na ponovno odlučivanje, uopće ne donese novi pojedinačni akt ili ga donese suprotno pravnom shvaćanju upravnog suda