Stambena politika između znanosti i ideologije

Ideje predstavljaju logičnu dopunu institucionalnom i racionalno-akterskom pristupu u analizi javnih politika. Raznolike mjere poput financijskih, pravnih, prostornih, socijalnih i ekoloških u stambenom području čine stambenu politiku. Cilj je ovog rada, primjenom ideacijskog pristupa u analizi temeljnih pojmova u području stanovanja (stan, stanovanje, stambeni sustav i politike), i stambene politike posebice, istaknuti ambivalentnost znanja na kojem se temelji stambena politika. U radu je posvećena pozornost povezivanju ideacijskog pristupa s različitim teorijama o društvenoj uvjetovanosti znanja, posebice ukazivanjem na sinergiju znanstvenih i političkih tumačenja koja datiraju iz ideološkog imaginarija 19. i 20. stoljeća. Temeljem triju postavljenih teza potvrđuje se nemogućnost nedvosmislenog poistovjećivanja znanja u području stambene politike sa znanstvenim i ideološkim cjelinama, jer je riječ o području u kojem ideje predstavljaju proizvod međuovisnosti znanstvenih i ideoloških spoznaja, što je razvidno iz tumačenja temeljnih pojmova. Korištenjem primjera iz povijesti britanske stambene politike, ilustrirana je nerazdruživost ideološkog i znanstvenog u definiranju pojmova kao uzrok daljnjih razlikovanja u konceptualizaciji i provedbi mjera stambene politike. U zaključnoj se raspravi zagovaraju metode »društvenog učenja« i načelo »pokušaja i pogrešaka« kao sredstva u napretku stambene politike