TOPONIM <i>BOSNA</i> KAO SLAVISTIČKI PROBLEM

Dominira mišljenje A. Mayera i P. Skoka da je ime južnoslavenske pokrajine Bosne nastalo prema imenu rijeke Bosne u toj pokrajini i da je hidronim Bosna predslavenskoga i predromanskoga porijekla. Ono se temelji na njihovu mišljenju da su imena većih rijeka na južnoslavenskom tlu odreda predslavenskoga, a mnoga čak i predindoevropskoga porijekla. To temeljno mišljenje nije sasvim točno; usp. npr. činjenicu da najdužu grčku rijeku, dugu oko 320 km i u antičko doba poznatu pod imenom ΄Αλιάκμωυ, u novije doba Makedonci zovu imenom Bistrica, Grci – imenom ΄Αλιάκμωυ i Βιστρίτσα ili Βίστριτσας, Turci – imenom İnce kara (su). Oni koji su dosad pisali o toponimu Bosna nisu uzimali u obzir da se korijen bosn- javlja i u više drugih toponima na tlu uže srednjovjekovne države Bosne i ostalih slavenskih zemalja, a ni to da se njima označuju geografski objekti u gorskim, a ne u nizinskim krajevima. G. 1974. zabilježen je dragocjeni podatak da na području današnje pokrajine Bosne živi i apelativ bosna u značenju 'mjesto na koje ne dopiru ili slabo dopiru sunčane zrake, osoje', označujući, dakle, pojam koji je značajan osobito za gorske krajeve. Sve to upućuje na konačni zaključak da etimolog mora ozbiljno računati s mogućnošću da su i horonim Bosna i hidronim Bosna – slavenskoga porijekla