Predmet ovoga rada jest institut dosjelosti, kao jedan od načina stjecanja subjektivnih stvarnih prava u Republici Hrvatskoj. Dosjelost se definira kao stjecanje određenog stvarnog prava njegovim neprekidnim izvršavanjem kroz vrijeme koje je točno propisano zakonom. U pozitivnom zakonodavstvu Republike Hrvatske taj je institut reguliran Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji određuje da se dosjelošću mogu steći samo određena stvarna prava, a to su pravo vlasništva i pravo stvarne služnosti. Pretežiti dio ovoga rada posvećen je zasebnom razrađivanju zakonskih pretpostavki i učinaka stjecanja tih dvaju stvarnih prava putem dosjelosti, te osvrtu na sudsku praksu vezanu za tu materiju. Osim toga, u radu se obrađuju neka posebna pi...