Archbishop Franjo Šeper and Church-State Relations from 1960 to 1969

Doktorski rad iznosi analizu rada i djelovanja zagrebačkoga nadbiskupa, a kasnije kardinala, Franje Šepera u kontekstu problematike crkveno-državnih odnosa u tadašnjoj SFR Jugoslaviji koja je bila pod vlašću komunističkoga režima i njegova društvenoga poretka. Katolička crkva imala je i ima veliki utjecaj na politički, društveni, gospodarski i kulturni razvoj hrvatskoga društva, a jednako tako značajnu ulogu imali su i njezini dostojanstvenici među kojima se ponajviše ističe nadbiskup i kardinal Franjo Šeper. On je bio ordinarijem Zagrebačke nadbiskupije koja je po svojoj veličini, broju vjernika, svećenika, redovnika i redovnica bila tada prostorno najveća crkvena jedinica u tadašnjoj Jugoslaviji. Jednako tako Šeper je povjerenu mu dužnost obavljao u vrlo teškim i zahtjevnim vremenima za Katoličku crkvu. Šeperov značaj i uspješnost u vođenju nadbiskupije te njegov opus za dobrobit opće Crkve, koja se osobito ogleda kroz njegov koncilski i postkoncilski angažman, bez sumnje je rezultirala njegovim imenovanjem na dužnost prefekta Kongregacije za nauk vjere 1968. Navedenim imenovanjem Franjo Šeper je de facto postao Papina desna ruka, a samim time jedna od najvažnijih osoba suvremene Crkve. To međutim ima osobito značenje kada se ima u vidu kako je to bila dužnost koja je ponajviše imala zadaću brige za ispravnu provedbu koncilskih odluka u Katoličkoj crkvi širom svijeta.Main topic of the doctoral thesis is work and influence of the Archbishop of Zagreb, later Cardinal, Franjo Šeper studied in the context of Church – State relationship in Yugoslavia. Despite the fact that Yugoslavia was governed by the Communist Party Catholic Church has played important role in political, social, economical and cultural life in Croatian society. Being one of the most prominent members of the Catholic Church Franjo Šeper represented important figure in the contemporary society. He was Ordinary of the largest ecclesiastical unit in Yugoslavia. In the same time he took his position in extremely difficult times for Catholic Church. There is no doubt that his successful management of the Metropolitan Archdiocese of Zagreb in those difficult and demanding times along with his activities for the welfare of the Church in general, and especially his engagement on Council and afterwards, resulted in his appointment to the position of Prefect of Sacred Congregation for the Doctrine of the Faith in 1968. Having in mind responsibilities of the Prefect of the Sacred Congregation for the Doctrine of Faith who is responsible for implementation of Council decision one can state that with that appointment Franjo Šeper de facto became Papal “right hand”, and one of the most prominent figures in the contemporary Church. Thesis is divided in seven parts which chronologically follow Šeper’s life