Scope of administrative disputes in the Republic of Croatia

Upravno sudski nadzor uprave jedan je od najsnažnijih mehanizama zaštite prava i pravnih interesa građana i društvenih subjekata povrijeđenih odlukama i drugim postupanjem upravnih tijela, tj. tijela državne uprave i drugih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti. Upravni je spor oblik sudske kontrole nad upravom i to prvenstveno kontrole upravnog (pojedinačnog, individualnog) akta, te je uloga upravnog spora zaštita objektivne zakonitosti i subjektivnih prava građana. Upravni spor u Republici Hrvatskoj reguliran je Zakonom o upravnim sporovima. U hrvatskoj teoriji sporovi se dijele na: spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije, objektivni i subjektivni spor, prvotni i naknadni spor. Načela upravnog spora prema Zakonu o upravnim sporovima su načelo zakonitosti, načelo izjašnjavanja stranke, načelo usmene rasprave, načelo učinkovitosti, načelo pomoći neukoj stranci, načelo obveznosti sudskih odluka, te načelo službene upotrebe jezika i pisma. Upravne sporove rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Stranke u sporu su tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba, a spor se pokreće tužbom. O tužbenom zahtjevu koji se odnosi na glavnu stvar i sporedna traženja sud odlučuje presudom, a presuda se donosi i objavljuje u ime Republike Hrvatske. O postupovnim pitanjima sud odlučuje rješenjem. Među redovne pravne lijekove spada žalba, dok su izvanredni pravni lijekovi obnova spora i zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude. Predmet upravnog spora su ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora. Predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu. Članak 4. propisuje iznimke od vođenja upravnog spora, tj. stvari u kojima vođenje upravnog spora pred upravnim sudovima sukladno ZUS-u nije dopušteno. Tako se upravni spor ne može voditi u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana, te protiv postupovne odluke javnopravnog tijela, već se takva odluka može pobijati tužbom protiv odluke o glavnoj stvari, ako zakonom nije drukčije propisano. Cilj upravnog spora jest osigurati sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka koji su povrijeđeni pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela. Novim Zakonom o upravnim sporovima znatno je proširen predmet upravnog spora s obzirom na regulaciju Zakona o upravnim sporovima iz 1991. godine. Ustavna osnova donošenja ZUS-a i ustanovljivanja upravnog spora u Hrvatskoj jest članak 19. st.2. Ustava Republike Hrvatske koji jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Izravno se nadovezujući na tu ustavnu odredbu, ZUS propisuje da u upravnom sporu upravni sudovi odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava. Sudska praksa vezana za predmet upravnog spora, odnosno rješenja Visokog upravnog suda pokazuju nam procese djelovanja i proceduralni tijek upravnog spora u Republici Hrvatskoj