MUSIC IN THE WORKS OF DUBROVNIK RENAISSANCE AUTHORS

Dubrovački renesansni intelektualci pokazivali su interes za najrazličitija područja kulture i umjetnosti te njihova djela karakterizira vrlo širok spektar tema, a njihovom je misaonom (a katkad i praktičkom) bavljenju određenim područjima uvelike pridonijelo postojanje Akademije Dei Concordi (Akademije Složnih). Ne postoje konkretni dokazi o glazbenim aktivnostima unutar Akademije, ali je glazba zasigurno bila dio rasprava koje su na svojim sastancima vodili njezini članovi, što doznajemo iz djela dvojice od njih: prvi je Miho Monaldi (1540-1592), dubrovački pjesnik i filozof čije se djelo Irene, overo della bellezza (Irena, iliti o ljepoti, 1599) smatra prvom estetičkom raspravom u Hrvatskoj, a drugi Nikola Vitov Gučetić, pisac, teolog, filozof, pravnik, političar i pedagog koji je o glazbi raspravljao u trima svojim djelima: Dialogo della bellezza (Dijalog o ljubavi, 1581), Governo della famiglia (Upravljanje obitelji, 1589) i Dello stato delle republiche (O ustroju država, 1591). I kod Monaldija i kod Gučetića radi se o dijelovima većih tekstova koji se odnose na glazbu, no već je iz njih moguće iščitati vrijednost koju su glazbi pripisivali (po uzoru na antiku) kako sami autori, tako i njihovi suvremenici. Moguće je uočiti neke sličnosti između životnih puteva Monaldija i Gučetića: pripadali su gotovo istoj generaciji, obojica su bili članovi Akademije Dei Concordi, međusobno su se poznavali, bili u prijateljskim odnosima te su obojica cijeli svoj život proveli u Dubrovniku. Što se pak tiče njihovih promišljanja o glazbi, u njima je moguće detektirati i sličnosti i razlike u rasponu od samog pristupa glazbi, preko odabira tema vezanih uz glazbenu problematiku, do razine intenzivnosti kojom su se bavili pojedinim aspektima glazbe. S jedne je strane moguće uočiti vanjsku podudarnost u njihovu odabiru dijaloške forme, iz čega je razvidan antički utjecaj u obojice autora. S druge strane, analizom fragmenata koje su Monaldi i Gučetić posvetili glazbi moguće je uočiti i unutarnju podudarnost, u smislu sadržaja njihovih glazbenih promišljanja, uključivanja/isključivanja određenih pojmova vezanih uz glazbu te načina na koji su se bavili pojedinim glazbenim temama. Različitosti na koje nailazimo u njihovim djelima prvenstveno su rezultat njihovih osobnih sklonosti i načina života; tako je Monaldi, koji je vodio povučen život, bio uglavnom spekulativno orijentiran, dok je Gučetić, koji je bio društveno-politički angažiran, u svoju teorijsku misao uveo i dimenziju praktičkog te njegova djela očituju svojevrsno jedinstvo teorije i prakse.Renaissance Dubrovnik as centre of culture and art occupied an important place in history of Croatian music. In that context the key role was played by the Academy Dei Concordi, the learned society in which some of the outstanding Dubrovnik intellectuals gathered to discuss artistic, philosophical and literary issues. Although no direct proof on musical activities within the Academy has been found yet, it can be assumed with great certainty that music formed part of discussions at its gatherings. This claim can be supported by the thoughts on music to be found in the works of two Dubrovnik Renaissance thinkers: one is Michele Monaldi (1540-1592), the Dubrovnik poet and philosopher whose work Irene, overo della bellezza (1599) has been considered as the first aesthetic treatise in Croatia, while the other is Niccolò Vito di Gozze (1549-1610), the Dubrovnik politician, philosopher, theologian, jurist, and pedagogue who treated music topics in three among his works (Dialogo della bellezza, 1581; Governo della famiglia, 1589; Dello stato delle republiche, 1591)