Perioperativna zdravstvena njega bolesnika kod simultane transplantacije bubrega i gušterače

Simultana transplantacija bubrega i gušterače (SKPT - simultaneous kidney and pancreas transplantation, eng.) predstavlja optimalnu metodu liječenja bolesnika sa šećernom bolesti tipa 1 i završnim stadijem kronične bubrežne bolesti. Skrb za takvog bolesnika zahtijeva od medicinske sestre adekvatnu primjenu znanja i vještina kroz zadatke i intervencije tijekom preoperativnog, intraoperativnog i postoperativnog perioda. U predtransplantacijskoj obradi pacijenta koristi se standardni operativni postupak (SOP) kojim se definira probir za predtransplantacijsku procjenu primatelja a prema kriterijima „Eurotransplanta“, pri čemu primatelji bubrega i gušterače imaju prednost u odnosu na primatelje samo bubrega. U prijeoperacijskoj pripremi pacijenta za transplantaciju zadaci medicinske sestre su mnogostruki: osigurati bolesniku najbolju moguću spremnost, kako fizičku tako i psihološku, smanjiti intenzitet anksioznosti, educirati o važnosti preoperacijske pripreme te mogućim komplikacijama prije, za vrijeme ili neposredno nakon transplantacije. Tijekom intraoperativnog perioda medicinska sestra instrumentarka aktivni je i nezamjenjivi član tima: ona priprema salu i sav potreban pribor i materijal za transplantaciju, a tijekom samog zahvata njen je glavni zadatak da prati svaki potez operatera, te da mu bude stručan, brz i kvalitetan suradnik od samog početka pa sve do kraja transplantacije. Zadaci anesteziološkog tehničara su priprema aparata i monitora, sterilnih setova, lijekova i katetera, te poznavanje specifičnosti zahvata i mogućih komplikacija kako bi u svakom trenutku svojim znanjem i vještinama mogao pomoći anesteziologu u održavanju mirne i stabilne anestezije za bolesnika. Postoperativni tijek odvija se u jedinici intenzivnog liječenja gdje je uloga medicinske sestre jedan od najvažnijih čimbenika u procesu oporavka bolesnika nakon transplantacije. Pravovremeno uočavanje i sprečavanje komplikacija vezanih uz operativni zahvat i uzimanje imunosupresivnih lijekova od velike su važnosti za oporavak bolesnika. Nakon oporavka u jedinici intenzivnog liječenja pacijent dolazi na odjel na daljnje praćenje i oporavak te se nakon primjerene skrbi multidisciplinarnog tima i edukacije otpušta kući, a njegovo se stanje nastavlja pratiti kroz redovite posjete transplantacijskoj ambulanti